PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
329
15
ti> niti početak, niti kraj, iako jednako, vrlinom kruga naprosto,
odgovara jednom i drugom jednako?
Ako ta trpnja pripada jednakomojemglobusu – njegovo kruž-
no kretanje – jednako kao i nebeskom, bit će on bez početka i kra-
ja. Stoga će jednako <moj globus> s onim biti vječan. Na temelju
te jednakosti svojstava i prava – kao što je ovaj moj vječan s onim,
tako je i onaj s mojim propadljiv – s pravom će se vjerovati.
No zašto brbljamo o kružnom ili sfernom obliku da ne može
imati početak niti kraj, kad to nije vlastito <samo> krugu, nego
može pripadati bilo kojem liku, bilo pravilnom, bilo nepravil-
nom? Ako se u to kao nečuveno ne vjeruje, neka kažu, neka nam
pokažu početak i kraj ovala ili trokuta ili četverokuta, ili romba;
gdje je početak, gdje kraj peterokuta, šesterokuta, kocke, oktaed-
ra, dodekaedra, ikosaedra, piramide? Na kojoj stranici, u kojem
kutu će to netko najoštroumnije pokazati?
Pitat ću, naime, na temelju toga tvojim riječima, dobri prvače
filozofā: »Zašto je bilo koja od onih <točaka> na crti više međa?
Slično je, naime, svaka početak, sredina i kraj.« Ako bi rekli, ova
stranica, onaj trokut <je početak> radije nego drugi, neka kažu
i razlog, ne bilo koji nego valjani, da to na osnovi znanosti, a ne
proizvoljnošću znamo. Neka pobiju nas koji niječemo da postoji
ikoji početak, ikoji kraj u bilo kojem obliku, ne borbom i svađom
nego nastojanjem oko istine. Popustit ćemo im, popustit ćemo
pred istinom, neka popuste oni svojemu prvaku, tebi koji si u
2. knjizi
O nastanku životinja
u 4. poglavlju napisao: »kao <što
netočno govore
48
> o drvenim ili kamenim životinjama: takve
uopće nemaju počelo; no sve životinje imaju i imaju ga u sebi
.«
Stoga nemati početak i kraj
nije vlastito kružnici, nego je zajedničko
svim oblicima; nije vlastito nebu zato što je kružno. I ako nebu
pripada vječnost, jer nema početak i kraj, ista vječnost pripadat
će svima koji nemaju početak i kraj, tj. svim tijelima koja god ona
48
Usp. za umetak cijeli citat: ARIST. GA 740a.13–17: διόπερ ὅσοι
λέγουσιν͵ ὥσπερ Δημόκριτος͵ τὰ ἔξω πρῶτον διακρίνεσθαι τῶν ζῴων͵
ὕστερον δὲ τὰ ἐντός͵ οὐκ ὀρθῶς λέγουσιν͵ ὥσπερ ξυλίνων ἢ λιθίνων
ζῴων· τὰ μὲν γὰρ τοιαῦτ΄ οὐκ ἔχει ἀρχὴν ὅλως͵ τὰ δὲ ζῷα πάντ΄ ἔχει
καὶ ἐντὸς ἔχει.
5
10
20
25
30
