PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
335
15
10
5
pobijao u pitagorovaca
52
, u Platona i drugih je ismijavao, zašto
se onda on sam tom istom pridružuje? Smatrao je da je najva-
ljanije obrazloženje: kružnica, matematička stvar, nema nikakav
početak, nikakav kraj, dakle kretanje ukrug neće imati nikakav
početak, nikakav kraj; zar će kretanje, kažem, stvar prirodna i
osjetilna tu povlasticu primiti od matematičke stvari? Stoga neka
se odbaci taj sofizam s ostalima o vječnom kretanju neba. Neka
se odbace također sa svim ostalima, sofizmi o beskonačnosti,
kontinuitetu, slijedu, vječnosti kretanja i vremena – kao bez sna-
ge i beživotni.
Krenimo na drugi sofizam koji više nego ikoje cvrkutanje
plaši strašljivce. Jedno jedino obrazloženje je na temelju vječnosti
pokretača u 8. knjizi
Fizike
u 6. poglavlju: »No ako postoji nešto
takvo nepokretno i vječno što zaista pokreće, nužno je da i prvo
kretanje od njega bude vječno.« Snaga obrazloženja je <ova>:
Ako je pokretač vječan, i ono pokretljivo je vječno. No pokretač
je vječan, dakle i ono pokretljivo je vječno. Nebo je takvo pokret-
ljivo. Nebo je dakle vječno.
No je li vječnost pokretača ikada do sada dokazana? Jest u
istom poglavlju: »Budući da kretanje treba uvijek biti i da ne pre-
staje, nužno je da postoji nešto vječno što isprva pokreće, ili jedno
ili više njih.« To se ovako svodi na obrazloženje: ako je kretanje
vječno, pokretač je također vječan. No kretanje je vječno, pokre-
tač je dakle također vječan. Iz toga ovo drugo: ako je pokretač
vječan, ono pokretljivo je također vječno.
Ako bi se nijekala ta <tvrdnja> da je pokretljivo vječno, kako
će se dokazati da je istinita. SamAristotel zaista ništa <ne kaže> o
tome, ali njegova obitelj, oni kažu. Jer od vječnog proizlazi samo
vječno. I nisu ipak tako oštroumni da razaberu, da ta njihova ot-
mjena tvrdnja implicira kontradikciju. Na koji način, naime, [428]
proizlazi
, ako je vječno? Ili, ako proizlazi, na koji je način
vječno
?
52
Usp. npr. ARIST. Metaph. 1090a.30–35: οἱ μὲν οὖν Πυθαγόρειοι
κατὰ μὲν τὸ τοιοῦτον οὐθενὶ ἔνοχοί εἰσιν͵ κατὰ μέντοι τὸ ποιεῖν ἐξ
ἀριθμῶν τὰ φυσικὰ σώματα͵ ἐκ μὴ ἐχόντων βάρος μηδὲ κουφότητα
ἔχοντα κουφότητα καὶ βάρος͵ ἐοίκασι περὶ ἄλλου οὐρανοῦ λέγειν καὶ
σωμάτων ἀλλ΄ οὐ τῶν αἰσθητῶν·
20
25
30
