PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
291
15
10
5
Sada pođimo na istraživanje posebne vječnosti prvoga, nai-
me nebeskog kretanja. Stoji u 8. knjizi
Fizike
u 6. poglavlju: »Jasno
je i iz toga, što je nužno da nešto jedno i vječno bude ono što prvo
pokreće. Pokazano je, naime, da je nužno da kretanje bude
uvijek
.
Ako je pak
uvijek
, nužno je da bude kontinuirano, jer je to
uvijek
kontinuirano. Ono što je s prekidom, nije kontinuirano. Ali ako
je kontinuirano, jest jedno; jedno je pak po jednom koje pokreće
i jednom pokretanom.«
Nužno je, kaže, da postoji vječan pokretač jer je dokazano da
je kretanje uvijek. Gdje je to dokazano? Naime ne drugdje, nego
u 1. poglavlju te 8. <knjige>
23
; u prethodnim <knjigama> sigur-
no ništa takvog nije dokazano. Što je dokazano u tom poglav-
lju? »Da je nužno da je kretanje uvijek.«
ὅτι ἀνάγκη ἀεὶ κίνησιν
εἶναι
, tj. onim sofizmima koje smo mi otkrili, oslabili i srušili.
No dopustimo da je ondje dokazano da je kretanje općenito
vječno. Što se odatle onamo povezuje?
24
I ako je uvijek, nužno je da
je kontinuirano
,
εἰ δὲ ἀεί͵ ἀνάγκη συνεχῆ εἶναι
· Što je to, molim?
O kretanju je ondje govorio da je vječno. O kojem pak kretanju?
O kretanju općenito, <pa i> o kretanju
κατὰ τὸ ἐφεξῆς
– s pre-
kidom. Tako je Simplicije
25
, tako je Aleksandar izlagao one riječi:
καθ΄ ἑκάστην κίνησιν
,
prema svakom kretanju
.
Osim što je definicija kretanja koja mu je početak tog istraži-
vanja, definicija kretanja općenito, ne nebeskog ili nekog drugog,
što sada uvodi?
Ako je pak uvijek, nužno je da je kontinuirano.
Što je
to, molim? Hoće li nas prevariti, ili se šali? Neka bude provjere-
23
Usp. ARIST. Ph. 251a.13–15: ἀναγκαῖον εἶναι κινεῖσθαι τὸ δυνατὸν
κινεῖσθαι καθ΄ ἑκάστην κίνησιν͵ οἷον ἀλλοιοῦσθαι μὲν τὸ ἀλλοιωτόν͵
φέρεσθαι δὲ τὸ κατὰ τόπον μεταβλητόν.
24
Petrić prigovara Aristotelu da u prvom poglavlju osme knjige
Fizike
govori o kretanju koje nije kontinuirano, a u šestom poglavlju te knjige
odatle želi izvesti zaključak o kontinuiranom kretanju.
25
Usp. SIMPLICIUS in Ph. 10.1255.36–1256.1: καίτοι οὐχ ὡς συνεχής͵
ἀλλ΄ ὡς ἐφεξῆς ἀεὶ οὖσα κίνησις ἐν τοῖς φθάσασι λόγοις ἐδείχθη͵ εἴπερ
ἀεὶ πρὸ τῆς πρώτης ὑποτιθεμένης μεταβολῆς ἄλλην ἔδειξε προτέραν
καὶ μετὰ τὴν τελευταίαν ἄλλην ὑστέραν. αἱ δὲ τοιαῦται κινήσεις ἐφεξῆς
εἰσιν͵ ἀλλ΄ οὐ συνεχεῖς.
20
25
