PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
283
20
15
10
5
pokretača. Što potom? Nisu li ta kretanja dvoznačna? Što nam,
dakle, tovari dobri Aristotel? Svim se starim izrugivao, učitelja
je prezreo, s katedre ga je izbacio kao nemoćnog starca, hoće li i
sve nasljednike u budućnost zavarati i prevariti ovim sofizmom
kretanja i onim drugim <sofizmom> mirovanja? To mu do sada
uspijeva na temelju nepravedne zakletve. Kamo sreće da nama
uspije na temelju pravednije zakletve, da te pogreške, te odvrat-
ne sofizme shvate svi koji se bave filozofijom.
Zaista će i drugi
Ahilej,
rođen iz istog sjemena, jednim udar-
cem pasti. Zašto je taj pokretač sada pokrenut a ne prije ili posli-
je. Taj pokretač nije sluga, kao što peripatetička škola ispovijeda
za sebe da je Aristotelov sluga. Nije fizički <taj pokretač>, kreće
se ne-fizičkim kretanjem, dok ostaje nepokretan, ne <kreće se>
sužanjskim kretanjem, nego slobodnim, kad mu je drago, kada
mu se sviđa.
Svidjelo mi se izlagati komentare protiv Aristotela na svete
dane Rođenja Gospodinova i <na dan> Stjepana mučenika go-
dine 1568; nije mi se mililo prije, nije mi se svidjelo kasnije; za-
što tada, je li to bilo meni nemoguće ili besmisleno? Je li gori od
mene ništavnog čovječuljka taj prvi pokretač koji nadvisuje sva
fizička kretanja, sve pokretače?
Nego neka miruje onaj Aristotelov
Ahilej
o vječnom, nena-
stalom kretanju i onaj drugi <
Ahilej>
Aristotelova senata. Neka
se pozove njihov treći brat. Kretanje kako je nenastalo, tako je i
nepropadljivo, nikada neće propasti. To je opisao ovim riječima
u istoj prvoj knjizi
Fizike
u 7. poglavlju: »Isti je razlog da je kre-
tanje nepropadljivo. Kao što se u onome: da bi nastajalo kretanje
– događalo, da je neka promjena prvija od prve, tako ovdje, da
je kasnija od posljednje. Naime ne prestaje istovremeno,
da se ne-
što kreće
i da jest
pokretljivo
, ili da
nešto izgara
i da jest <istovre-
25
30
