PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
277
20
15
25
10
5
30
kaže. Nije dovoljno tvrditi da je
ἄλογον
,
nerazumno
, treba dati
i navesti razlog. Kažu spasitelji da ga je kao jasan izostavio, a
kako ja kažem: izostavio je <razlog> kao slab i koji je ni za što.
Ne može postojati nikakav. Zašto, naime, središte svijeta, zašto
Zemlja neprestano miruje? Zašto nebo po Aristotelovom tvrđe-
nju neprestano miruje s obzirom na sva kretanja osim mjesnog
<kretanja>? Tvrdi da je nerazumno, ako bi pokretljivo mirovalo?
Neka kaže razlog. Zašto, kažem, to? Ne može. Mogu ja navesti
na temelju njegova poučka, ne besmislen, nego najistinitiji raz-
log. Kaže malo poslije – da je prije svakog
sada
prethodilo bes-
konačno vrijeme. Samo tvrdi da je besmisleno da je pokretljivo
mirovalo, nije naveo nikakav razlog.
Poslušajte moj <razlog>. Rođen sam poslije Aristotela tisu-
ću devetsto šezdeset godina, poslije Krista tisuću petsto dvadeset
devet godina. Onom
sada
u kojem sam rođen – oko 4. sata u noći,
dana 25. travnja – prethodilo je beskonačno vrijeme, kaže on sam.
Zašto nije besmisleno da sam tada rođen? Nije li moje pokretljivo,
ovo složeno tijelo, u beskonačnom vremenu koje je prethodilo,
mirovalo, dok nije izašlo na sunce? No zašto o sebi govorim? Pi-
tat ću o rođenju samog Aristotela, zašto mu se nije činilo besmi-
slenim [416] da je njegovo pokretljivo mirovalo u beskonačnom
vremenu, sve do prve godine 99. Olimpijade? Reći će: materija je
pokrenuta često, uvijek možda. A njegova forma, zašto je on sam
cijeli mirovao? Zašto nije besmisleno da su mirovali u beskonač-
nom vremenu svi ljudi poslije njega rođeni, sve životinje, biljke,
kamenje, što god je rođeno poslije Aristotela?
Možda će reći <njegovi>: zašto uspoređuješ ono pojedinačno
s općim? No ja kažem, zašto nije isti razlog besmislenosti mi-
rovanja cjeline i pojedinačnih dijelova? Zašto učitelj nije donio
razlog, ako mu je bio pri ruci? Zašto ga nije dokazao? Zašto ga je
samo naveo? Pukoj tvrdnji, kad smo filozofi, ne vjerujemo i sto-
ga ne vjerujemo bilo kojem razlogu iz naroda, nego plemićkom,
istinitom, nužnom.
To neka bude rečeno o mirovanju kretanja, mirovanju po-
kretljivog, o vječnosti jednog i drugog u Aristotelovom obrazla-
ganju. Time neka leži svladana njihova neistinitost, dvoznačnost,
besmislenost.
35
