PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
271
20
15
25
10
5
tilno zamjećivanje, neka je slabost razuma. I prijepor je o nekom
cijelom, a ne o dijelu. I ne odnosi se samo na fizičara, nego na
sve znanosti, da tako kažem, i na sva mnijenja, zbog toga što svi
upotrebljavaju kretanje.«?
Kojem kretanju od tih Aristotelovih, doista ne mojih, odgo-
vara ta definicija? Prirodnom, mislim da će odgovoriti svi aristo-
telovci bliski obitelji; tako je, naime, sam otac obitelji priznao u
3. knjizi
Fizike
na samom početku: »Budući da je priroda poče-
lo kretanja i mijenjanja, a naš je put <istraživanja> o prirodi, ne
smije ostati skriveno što je kretanje.« To prirodno kretanje u tri
poglavlja one knjige
9
<koja su> o njemu definirao je s pet
10
defi-
nicija. Treću od njih postavio je za majku tog
Ahileja
.
Jasno je i priznato među svim tumačima da je ta definicija
–
Kretanje je ozbiljenje pokretljivog kao pokretljivog
11
– <definicija>
fizičkog i prirodnog kretanja. Aristotel je u tom poglavlju ra-
spravljao o fizičkoj stvari, o svjetskom kretanju, vječnom kreta-
nju, o vječnosti svijeta – protiv Empedokla, Anaksagore, Demo-
krita, Platona. Kad, dakle, kaže:
kretanje je ozbiljenje pokretljivog
<bića> kao pokretljivog
, svi složno u duši podrazumijevamo pri-
rodno kretanje. A ono pokretljivo, da li je prirodno, ili artificijel-
no, ili s dušom, ili, da tako kažem, u umu? Prirodno dakako. I ta
definicija nije prikladna drugom pokretljivom osim dvoznačno.
No Aristotel ne dopušta dvoznačno u znanosti. Prirodno dakle
kretanje (kako bismo [415] sve složili) prirodno je ozbiljenje onog
prirodno pokretljivog kao prirodno pokretljivog. Složimo se u
tome da se ne ljuljamo, da ne skliznemo, da nas ovo sklisko mje-
sto ne odnese protiv volje i bez našeg znanja izvan stvari, izvan
međa prirode.
9
Petrić vjerojatno misli na petu knjigu
Fizike,
ali to nije sasvim jasno,
jer o kretanju govori Aristotel na više mjesta u
Fizici
(1. i 7. poglavlje III.
knjige, 1.–3. poglavlje V. knjige i 1.–2. poglavlje VII. knjige).
10
Određenja kretanja nalaze se na više mjesta u
Fizici
i u drugim spi-
sima.
11
Usp. ARIST. Ph. 202a.7–8: διὸ ἡ κίνησις ἐντελέχεια τοῦ κινητοῦ͵ ᾗ
κινητόν. Usp. str. 273. bilj. 12
