PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
273
10
Što je tada slijedilo? Nužno dakle ono pokretljivo postoji pri-
je kretanja.
12
Dopuštam, prirodno pokretljivo jest prije, prethodi
prirodnom kretanju. No prirodno je kretanje vječno, dakle pri-
rodno pokretljivo je vječno. Ako bih nijekao pretpostavku, kao
što je niječem, kako će se potvrditi? Na taj način: svođenjem na
besmisleno. Da prirodno kretanje nije vječno, jednom bi bilo za-
počelo. Dozvoljavam, prije započinjanja bilo je mirovanje. Dozvo-
ljavam također i to. No mirovanje je lišenost kretanja. Dakle prije
mirovanja kretanje – i ostalo. To sve potpuno niječem. Niječem da
je svako mirovanje lišenost kretanja. Niječem također da kretanje
prethodi svakom mirovanju. Niječem ostalo što iz toga slijedi.
Lišenost <je> dvostruka
[na margini]
Da se ne bi nekom činilo da se dvosmislenošću ove lišenosti
želim poigravati s Aristotelom, razlikovat ću na temelju njegova
nauka da je lišenost dvostruka. Jedna je ona koju je u 1. knjizi
Fi-
zike
odredio za počelo prirodnih stvari. Ona prethodi svakoj for-
mi koja može nastati; za njom slijedi svaka nastala forma. Druga
je ona koja ne prethodi formi i
posjedovanju
, nego ponekad slijedi
za njom, kako je učio u predikamentu kvalitete. Netko ima vid,
zatim je lišen vida, više ne vidi.
13
Ta je lišenost druga lišenost. To
je iz Aristotelova nauka.
Iz mojega pak, dapače iz nauka samih stvari, u vezi svake
prirodne forme i
posjedovanja
, pa, ako se hoće, i artificijelne <for-
me>, postoji dvostruka lišenost, jedna koja prethodi
posjedovanju
12
Usp. ARIST. Ph. 251a.9–14 φαμὲν δὴ τὴν κίνησιν εἶναι ἐνέργειαν
τοῦ κινητοῦ ᾗ κινητόν. ἀναγκαῖον ἄρα ὑπάρχειν τὰ πράγματα τὰ
δυνάμενα κινεῖσθαι καθ΄ ἑκάστην κίνησιν. καὶ χωρὶς δὲ τοῦ τῆς
κινήσεως ὁρισμοῦ͵ πᾶς ἂν ὁμολογήσειεν ἀναγκαῖον εἶναι κινεῖσθαι
τὸ δυνατὸν κινεῖσθαι καθ΄ ἑκάστην κίνησιν͵ οἷον ἀλλοιοῦσθαι μὲν τὸ
ἀλλοιωτόν.
13
Usp. ARIST. Cat. 12a.26–29: Στέρησις δὲ καὶ ἕξις λέγεται μὲν
περὶ ταὐτόν τι͵ οἷον ἡ ὄψις καὶ ἡ τυφλότης περὶ ὀφθαλμόν· καθόλου
δὲ εἰπεῖν͵ ἐν ᾧ πέφυκεν ἡ ἕξις γίγνεσθαι͵ περὶ τοῦτο λέγεται ἑκάτερον
αὐτῶν.
5
15
20
