PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
265
Malo pak poslije nekih primjera dodao je: »Zar nije nužno da
su te <stvari> nastale jednom jer nisu bile, ili da su vječne. Ako
su, dakle, nastale – svako pojedino od onog što se može kretati i
što pokreće – nužno je da je, prije <one već> prihvaćene, nastala
druga promjena i kretanje po kojem je nastalo ono što može biti
pokretano i pokretati. Ako je to pak postojalo prije uvijek, dok
nije postojalo kretanje, čini se nerazumnim i onima koji sami po
sebi znaju, a isto tako je nužno da se to događa onima koji više
napreduju <u znanju>. Ako će, naime, dok postoje jedni koji se
mogu kretati, i drugi koji pokreću, jednom biti nešto prvo što po-
kreće i <što je> pokretano, a jednom [414] <neće biti> ništa, nego
<sve> miruje – nužno je da se to prije promijeni, jer je postojao
neki uzrok mirovanja; stanje mirovanja je, naime, lišenost kreta-
nja; stoga prije prve promjene bit će prvija promjena.«
Zatim poslije nekih drugih primjera dodaje: »Ako se, dakle,
<stvari> nisu uvijek kretale, jasno je da nije bilo tako da nisu mo-
gle, jedna kretati se, druga pak pokretati; nego je trebalo da se
jedno od njih promijeni. Nužno je, naime, da se to dogodi u rela-
tivnom, npr. kad ne bi bio dvostruk, sad je dvostruk, <nužno je>
da se promijenilo, ako ne oboje, onda jedno <od dvojega>. Stoga
će biti neka promjena prije same prve.«
Ispitajmo, dakle, utočište tog
Ahileja
koji se cijelom svijetu
prodavao kao nepobjediv već više od 1650 godina i nijednom od
ljudi (što je posvjedočeno) osim jedino Filoponu
2
nije dostajalo
2
Ioannes Philoponus koji se naziva i Joannes Grammaticus napisao
je spis
De aeternitate mundi
(protiv Prokla), spis je izgubljen. Usp. W. Wie-
land, Die Ewigkeit der Welt (Der Streit zwischen Ioannes Philoponos und
Simplicius),
Die Gegenwart der Griechen im neueren Denken
(Gadamer Fest-
schrift), Tübingen 1960. str. 291–316.
5
10
15
20
