PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
255
20
25
10
5
30
u 6. poglavlju:
35
»Ne postoji početak samoga
uvijek
i beskonač-
nog.« No to buduće Aristotelovo je beskonačno a ipak ima i prvo
i početak: »Od beskonačnog ništa nije posljednje« – a to prošlo
beskonačno ima kraj. Ali ako postavljamo kraj, zašto ne bismo
postavili i njegovo suprotno – početak, kad priroda, nakon što
je postavljeno jedno kontrarno, postavlja i drugo i kad je postav-
ljen početak budućeg, zašto ne treba biti postavljeno i njegovo
suprotno – kraj? Nisu, naime, kraj prošloga [412] i početak bu-
dućega kontrarni, jer ne pripadaju istom dijelu, ne pripadaju
istom subjektu.
οὐ γὰρ τοῦ αὐτοῦ
,
ne pripada istome
– kaže sâm
na gore navedenom mjestu.
36
Iz te, dakle, Aristotelove vječnosti,
beskonačnosti, iz slijeda vremena rađa se ovih šest nakaza: da
se beskonačno sastoji iz konačnih dijelova, da je beskonačno i
konačno i beskonačno, da beskonačnima pripada <nešto> prvo
i posljednje, da beskonačno ima granice, da se beskonačno može
prijeći, da se ne postavlja i drugo od kontrarnog, kad je jedno po
naravi postavljeno. A tome su suprotni svi poučci koje je sâm
iznosio.
No neka sve bude točno i istinito, neka se sve to dozvoli. Pi-
tam dalje. Vrijeme je vječno, jer nikada neće prestati. Nikada neće
prestati, jer je uvijek na početku. Je li to zaista Aristotel tvrdio?
Doista je tvrdio i branio i mnogim obrazlaganjima i raspravljanji-
ma. Mi jednostavnom i jednom riječju niječemo. Niječemo da je
vrijeme uvijek na početku. Bilo bi doista uvijek na početku, ako
bi uvijek slijedilo buduće vrijeme, a ako ne slijedi uvijek buduće,
vrijeme neće moći dalje biti na početku. Stoga kažem da buduće
vrijeme neće biti uvijek na početku i kažem da će jednom vrijeme
biti na kraju, a ne više na početku. Neće vremenu više koristiti
njegova konačna beskonačnost, neće mu koristiti kontinuiranost,
neće se, naime, više kontinuirano nastavljati na sljedeće vrijeme.
Neće mu koristiti slijed, jer neće slijediti nijedno drugo vrijeme.
Ako ne bi dokazali Aristotel ili njegova peripatetička škola: da
je uvijek buduće vrijeme u početku, <tezu> koja je pretpostav-
35
ARIST. GA 742b.20–21 ὅτι τοῦ μὲν ἀεὶ καὶ ἀπείρου οὐκ ἔστιν
ἀρχή͵
36
Usp. str. 248. bilj. 71.
15
