PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
251
5
I dokazat ću da on poučava kontrarno u sebi, nemoguće u
stvari. No neka prošlo (podarimo mu) bude vrijeme, neka ono
buduće bude vrijeme, ovo bi bilo na kraju, ono bi bilo na počet-
ku – pitat ću, da li Aristotel kaže da je cijelo vrijeme vječno ili
neki dio vremena? Ako bi tko odgovorio: dio, <pitat ću> prošli
ili budući <dio>? Koji god bi izabrao, treba priznati da je jednom
međom vječan, a drugom da nije vječan; da je prošlo <vrijeme>
propalo u kasnijem dijelu jer ima kraj, a buduće u prethodnom
dijelu jer ima početak. Oba, dakle, dijela vremena dijelom će biti
vječna, dijelom ne-vječna. Od te himere što je šaljivije? Ako bi se
odgovorilo da je cijelo vrijeme vječno, jer u prethodnom dijelu
nije imalo početak, a u kasnijem nikada neće doseći kraj – besko-
načno s oba kraja, jer nema međe, jer je nemoguće da se prijeđe;
to su, naime, bitni uvjeti beskonačnog – <pitat ću> je li ta nemo-
gućnost prelaženja imaginarna ili je, kako zovu, realna? Ako je
imaginarna, sigurno nije nemoguće da se cijelo vrijeme prijeđe u
umu i u pojmu duše i da se u mišljenju postavi takav kraj vreme-
na da nikad <više> ne očekujemo drugo buduće vrijeme. Na taj
način su Anaksagora, Empedoklo i drugi fizičari
30
, koji su rekli
da će jednom svijet propasti, zamišljali kraj vremena. Stoga nije
nemoguće da cijelo vrijeme, koliko je u uobrazilji, ima i početak
i kraj. Aristotel pak drži da je realno vrijeme (ako se uopće može
zvati realnim nešto što se ne sastoji iz nijednog svojeg dijela)
stvarno beskonačno, da se ne može prijeći.
Prestanimo sada zamišljati, iznesimo njegovu misao. Potvr-
đivao je u 3. knjizi
Fizike
da je vrijeme beskonačno i u 4. i 6. knjizi
<o tome> raspravljao i potvrdio; krenimo, dakle, na to.
Cijelo je vrijeme (govorim o realnom) vječno, jer je besko-
načno. Beskonačno je, jer se ne može prijeći, jer nema među.
Dopadljivo je to tvrđenje. Ne odstupimo od njega, ne lutajmo
imaginarno. Realno je vrijeme beskonačno. Da li cijelo ili njego-
30
Inače ih Petrić češće označava kao teologe, usp. Franciscus Patrici-
us/Frane Petrić:
Discussionum peripateticarum tomus tertius/Peripatetičke ra-
sprave, svezak treći
, Institut za filozofiju, Zagreb 2009. str. 55. r. 5–7: »Prijeđi-
mo na one koje je Aristotel, premda su također bili teolozi, na mnogo više
mjesta i mnogo više napadao kao filozofe fizičare.« Aristotel ih najčešće
zove φυσιολόγοι.
10
15
20
25
30
