PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
249
20
15
25
10
5
Vrijeme, kaže, neće prestati, jer je kretanje uvijek. To je je-
dan razlog, drugi je u ovome: »Pošto je sámo
sada
kraj i početak
vremena, ali ne <početak i kraj> istoga, nego kraj prošloga, a po-
četak budućeg, imat će možda kao kružnica na neki isti način
konveksno i konkavno; tako je i vrijeme uvijek na početku i na
kraju. I zbog toga se čini da je uvijek drugo. Nije, naime, sámo
sada
početak i kraj istoga –
istovremeno
, naime,
i u odnosu na isto
bile bi <to> suprotnosti. Neće prestati uistinu <vrijeme>, jer je
uvijek na početku.«
Dva su razloga što vrijeme neće prestati; drugi je ovaj – jer je
<vrijeme> uvijek na početku; prvi je onaj, jer je kretanje uvijek.
Treba odvagnuti riječi i istražiti snagu razlogā. Kaže Aristotel da
je vrijeme uvijek na početku budućeg. Stoga nikada neće doći
na kraj, dakle vječno je i nikad neće prestati i ne biti. Što je to:
Vrijeme je uvijek na početku
? Izjavio je da je početak i kraj vreme-
na sámo
sada
– na početku <svojih> riječi. A vidjeli smo prije da
sada
nije
μόριον
, djelić vremena i da nije vrijeme, jer bi vrijeme
<navodno> bilo u beskonačno djeljivo, a
sada
je nedjeljivo. To,
dakle,
sada
,
τὸ νῦν
nije vrijeme. To
sada,
koje nije vrijeme, uvijek
je na početku i na kraju vremena; početak, dakle, i kraj vremena
nije vrijeme. Stoga vrijeme nije u početku i na kraju, nego ne-
što nedjeljivo vremena, neka točka koja nije vrijeme. Netočna je,
dakle, ona konkluzija:
jer je vrijeme uvijek u početku
,
dakle vrijeme
[411]
neće prestati
29
. Jer ono što je u početku, nije vrijeme. No ako
bi Aristotel rekao da je ono buduće koje je vrijeme uvijek u po-
četku, tvrdit ću riječima njega samoga da ono buduće još nije i
da stoga nije vrijeme; i po tome da vrijeme nije u početku, niti da
može biti, jer još nije. To sve isto potvrdit ću o prošlom vremenu
i njegovom kraju.
29
Zadnji dio nije kurziviran, ali je također citat.
