PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
239
20
5
O kretanju treba reći isto što smo rekli o vremenu. Kretanje iz
istih razloga nije kontinuirana kvantiteta, jer nema nikakve po-
stojeće dijelove. A ako bi i imao neke, ipak nema nikakve, koji
bi imali položaj: jer prošli dio više nije, a onaj koji će slijediti,
još nije. I ono
kret
,
κίνημα
i ona
διαίρεσις
,
podjela
koja odgovara
onome
τῷ νῦν
,
sada
vremena, i
točki,
στιγμῇ
crte nedjeljiva je i
stoga nije dio samoga kretanja. Iz istog razloga, kao i vrijeme,
kretanje nije kvantitativno, nije kontinuirano, nije beskonačno
i uvijek djeljivo. Netočna su stoga ona slavna počela: »Iz istog
se razloga veličina i vrijeme i kretanje sastavljaju iz nedjeljivih
i dijele se u uvijek [ne]djeljivo
22
.« Također i ono drugo: »Slije-
di naime veličinu kretanje, a vrijeme kretanje – u tome što su i
kvantitativni i kontinuirani i djeljivi.« [409] Ako je veličina doista
i kvantitativna i kontinuirana i djeljiva, onda kretanje i vrijeme
nisu niti djeljivi niti kontinuirani niti kvantitativni. A ako i jesu
na neki način kvantitativni, prije su diskretni kvantitativni, nego
kontinuirani.
To je jasno po Aristotelovoj definiciji vremena. U njoj je po-
stavljen broj kao bitan rod
23
. Tako je on definirao vrijeme: »To je,
naime, vrijeme – broj kretanja;« i u istom 11. poglavlju o kretanju
<kaže>: »I kao što je kretanje uvijek drugo pa drugo, tako je i
vrijeme i broj vremena.« Stoga ako su vrijeme i kretanje kvantita-
tivni, i brojevi su. I brojevi zaista koje zovu onima s kojima bro-
22
divisibilia
čini se da nije tiskarska pogreška jer Petrić i u grčkom ci-
tatu donosi διαιρετά, ali u kritički objavljenom tekstu stoji ἀδιαίρετα i pri-
jevod bi trebao biti
indivisibilia
. Osim toga Petrić ispušta zadnji dio rečenice
– ἢ μηθέν – čime mijenja smisao rečenice. Naime, Aristotel tu ne kaže da se
veličina, vrijeme i kretanje sastavljaju (i rastavljaju) niti iz nedjeljivih, niti
iz djeljivih dijelova, nego da se veličina, vrijeme i kretanje jednako odnose
prema djeljivosti na dijelove. Na drugom mjestu Petrić točnije interpretira
slično mjesto koje nije jako udaljeno od ovoga: ὁμοίως ἕξει κατὰ πάντων
(ARIST. Ph. 235b.1). Usp. str. 220. bilj. 29.
23
Pravilo za definiciju glasi:
Definitio fit per genus proximum et differen-
tiam specificam
. Definicija biva pomoću najbližeg roda i specifične razlike.
Petrić umjesto
genus proximum
kaže
genus essentiale
, tj. rod koji se odnosi
na ono bitno pojma koji treba definirati. Konkretno:
broj kretanja
je onaj rod
pomoću kojeg se bitno određuje što je to vrijeme.
10
15
