PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
237
15
pokretā
.« U 4. knjizi
Fizike
u istom 11. poglavlju poučavao je da to
isto nisu dijelovi onoga čemu pripadaju ovim riječima: »K tome
očito je da
sada
nije djelić vremena, niti dioba kretanja, kao što ni
točke <nisu djelići> crte.«
Što ćemo, dakle, reći? Vrijeme je, kaže, kvantitativno – kon-
tinuirano ili diskretno? Kontinuirano, tvrdi, i u predikamentu
<vremena>
21
i u najvećem dijelu 4. knjige
Fizike
, i u cijeloj 6. knji-
zi i u dijelu 8. <knjige> govoreći: vrijeme je kontinuirano, uvijek
djeljivo i beskonačno. Mi kažemo, ako je vrijeme kontinuirano
kvantitativno, njegovi će dijelovi, po njegovom nauku, nužno
imati položaj. Ništa se, međutim, u njemu ne može prihvatiti
osim
onog sada
,
τὸ νῦν
, a
ono sada
,
τὸ νῦν
, nije dio vremena po
naučitelju Aristotelu. A oni <dijelovi> koji se nazivaju dijelovi-
ma vremena, prošlo i buduće, nisu, ne postoje, nemaju položaj,
nisu ovo nešto; tako kaže u 4. knjizi
Fizike
u 10. poglavlju: »Jedno
njegovo nastalo je i <više>
nije
, drugo će pak
biti
i
još nije
. Iz njih
se sastoji i samo beskonačno vrijeme i ono <bilo> koje se uvijek
uzima. Čini se da bi bilo nemoguće da ono, što se sastoji iz ne-
bićā, ikad ima bît.«
Vrijeme, dakle, ili nema dijelove ili ima takve koji u prirodi
ne postoje. Stoga na koji će način ne-biće biti dio bića? A ako ne
postoje dijelovi vremena, kako su onda dijelovi i kako su dijelovi
koji imaju položaj, ako nemaju ne samo nikakav položaj, nego
doista niti ikakvo postojanje? Nije, dakle, vrijeme kvantitativno,
niti uopće kontinuirano. A ako nije kontinuirano, kako je djeljivo
uvijek i u beskonačno? Stoga je netočno da se vrijeme može uvi-
jek dijeliti, beskonačno dijeliti. Netočno je također da je vrijeme
kontinuirano. Treće je netočno da je vrijeme takvo kvantitativno,
i točnije je učinjen predikament vremena, različit od kvantitete.
21
Usp. ARIST. Cat. 4b.23–25: συνεχὲς δὲ γραμμή͵ ἐπιφάνεια͵ σῶμα͵
ἔτι δὲ παρὰ ταῦτα χρόνος καὶ τόπος.
5
10
20
25
