PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
243
25
način beskonačno? Trećim nekim rodom beskonačnog, tj. vječ-
nim slijedom: »Time što se uvijek drugo pa drugo uzima, i uzeto
je zaista uvijek omeđeno, ali uvijek drugo pa drugo.« Isto u 7.
poglavlju: »Beskonačnost ne traje nego nastaje, kao i vrijeme i
broj vremena.« O istoj misli u 4. knjizi
Fizike
u 11. poglavlju: »I
kao što je kretanje uvijek drugo pa drugo, tako i vrijeme.« I u
12. poglavlju objašnjava kako je vrijeme takovo: »Ono, naime,
napreduje prema prije i poslije, uvijek drugo. Naime, ono samo
sada
je <uvijek> drugo.«
Stoga pretresimo cijeli taj poučak, njegovu snagu, čvrstoću i
istinitost. Prvo, što to znači:
vrijeme nastaje uvijek drugo pa drugo
.
Da li cijelo vrijeme uvijek biva drugo pa drugo ili neki njegovi
dijelovi? Čini mi se da je uistinu besmisleno i nemoguće da cije-
lo nastaje, možda i Aristotelu i cijeloj peripatetičkoj školi. Dakle
neki dio vremena nastaje. A od dvaju <dijelova> (jer nema ih
više, ako je nijekao da je
τὸ νῦν
,
sada
– djelić,
μορίον
vremena) da
li prošli ili budući biva uvijek drugi pa drugi? Da prošli <biva>,
čini mi se besmislenim i nemogućim i ne sumnjam da se i Aristo-
telu <to> činilo, jer nas je poučio da nema povratka od lišenosti
do posjedovanja.
26
Stoga budući dio vremena biva uvijek drugi
pa drugi.
Iz kojeg razloga? Da li cijeli budući dio ili jedan njezin dio,
ili više dijelova? Mislim da ćemo reći dijelovi, da ne dođemo u
kontradikciju, jer ja zaista tako shvaćam. Ali na koji način – tih
više dijelova, je li svi ili neki; da li svi istovremeno ili jedan po-
slije drugog? Mislim da je Aristotel tako poučavao, smatram da
je tako htio po onom:
prema prije i poslije
. Da li u tom slijedu ti
26
Usp.ARIST. Cat. 13a.32–34ἀπὸμὲνγὰρ τῆς ἕξεως ἐπὶ τὴνστέρησιν
γίγνεται μεταβολή͵ ἀπὸ δὲ τῆς στερήσεως ἐπὶ τὴν ἕξιν ἀδύνατον·
5
10
15
20
