Franciscus Patricius: Discussionum peripateticarum tomus quartus (Liber I-V) - page 351

PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
253
10
5
vi dijelovi, ili i cijelo i dijelovi, ili su jedni od dijelova konačni,
drugi beskonačni? Aristotel otvoreno kaže da je cijelo <vrijeme>
beskonačno u 3. knjizi
Fizike
u 6. poglavlju – i beskonačno je u
vremenu očito
31
. Za dijelove je pak tvrdio da su konačni: »Jer
se uzima uvijek drugo pa drugo i da je uzeto omeđeno.« Stoga
su uzeti dijelovi vremena uvijek konačni i uvijek je drugi i dru-
gi <dio> uzet i konačan. A da iz konačnih dijelova biva besko-
načno, je li dozvoljeno da to tvrdi onaj filozof koji je iznio ove
riječi u 3. knjizi
Fizike
u 5. poglavlju: »Složeno uistinu neće biti
beskonačno tijelo, ako elementi budu omeđeni mnoštvom.«? Po
njegovu poučku, dakle, ako su dijelovi omeđeni, cjelina je tako-
đer omeđena.
No možda će reći: vrijeme od mog
32
rođenja do <Aleksan-
dra> Afrodizijskog
33
i od Afrodizijskog do tebe
34
– zaista je i jed-
no i drugo konačno; no onaj dio koji je prethodio mome rođenju
u prethodnom je dijelu beskonačan, a u kasnijem dijelu kona-
čan do tebe. Nasuprot tome, onaj dio koji je od tvojeg rođenja u
prethodnom dijelu do mene konačan, u kasnijem je pak dijelu
beskonačan. I tako je istinito, da su jedni dijelovi vremena cijeli
konačni, a drugi samo s jedne strane konačni, s druge beskonač-
ni. Prihvaćam; vrijeme se, dakle, sastoji kako iz konačnih, tako i
iz beskonačnih dijelova. Ako je to istinito, netočno je sve ono što
je na toliko mjesta poučavao o beskonačnom – da se beskonačno
ne može prijeći. Već je prošlo koje je u onom prethodnom dijelu
beskonačno – prijeđeno. Beskonačno nema međe – a prošlo i bu-
duće već s neke strane uvijek imaju međe, tj. kraj i početak.
I to što slijedi također je netočno. Beskonačno nema ništa što
bi bilo prvo, poučava u 8. knjizi
Fizike
u 5. poglavlju: »Od besko-
načnoga ništa nije prvo.« Također u 2. knjizi
O rađanju životinja
31
Nije kurzivirano kao citat, ali jest citat, usp. ARIST. Ph. 206a.25–26
ἔν τε τῷ χρόνῳ δῆλον [τὸ ἄπειρον].
32
Tj. od Aristotelova
33
Uobičajeni je oblik Aphrodisaeus, ali našla sam i Aphrodisicus: Ar-
nold Hermann Ludwig Heeren,
Geschichte der classischen Literatur in Mitte-
lalter
, Bd. 2. Göttingen 1822. str. 301.
34
Tj. do Petrića
15
20
25
1...,341,342,343,344,345,346,347,348,349,350 352,353,354,355,356,357,358,359,360,361,...440
Powered by FlippingBook