PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
241
15
5
jimo, a ne oni koji su brojeni.
24
Tako je, naime, napisao u istom
poglavlju: »Kada zamislimo krajnosti i dva
sada
kaže duša, jedno
prije, drugo kasnije, i tada za to kažemo da je vrijeme.« I u 14.
poglavlju: »Nemoguće je da bude vrijeme, ako ne postoji duša.«
Stoga ni na koji način po ovom kasnijem Aristotelovu učenju
nisu vrijeme i kretanje kvantitete, ni na koji način kontinuirane,
također ni na koji način brojevi u samoj stvari, nego brojevi u
duši. I ako su nešto izvan <duše>, ni na koji način nisu ni konti-
nuirani, ni brojevi.
No neka budu ponajviše brojevi; iz kojeg će se razloga iz be-
skonačnog dijeljenja ili kontinuiteta, koji ne odgovaraju broju,
obrazlagati vječnost vremena ili kretanja? No neka budu također
ponajviše kontinuirane kvantitete; kako se može iz onog besko-
načnog dijeljenja, koje je posao našeg uma i nikad ne prelazi u
samu stvar, obrazlagati vječnost prirodne stvari, stvari koja je
smještena izvan nas?
To je bila u toj stvari izuzetna logika, istinita znanost, divlje-
nja dostojna filozofija Aristotelova – najvećeg filozofa i divljenja
dostojnog logičara, da iz nekontinuiranih stvari i nedjeljivih, br-
bljajući uvjeri u beskonačno, vječno dijeljenje vremena i kretanja,
kontinuiranost i konačno vječnost.
Sada neka pristupi slijed, koji je kod tih samih <vremena i
kretanja> vječan. Što nas o njemu poučava? U 3. knjizi
Fizike
u
4. poglavlju:
vrijeme je beskonačno
25
. Kako je vrijeme beskonač-
no? Zaista ne krajnostima – to je sam odbacio. Niti dijeljenjem,
to smo mi odbacili na temelju njegova učenja. Na koji je, dakle,
24
Ovdje Petrić zastupa Aristotelu doslovno suprotno mišljenje, na-
ime Aristotel kaže da je vrijeme brojeni broj, a ne onaj kojim brojimo. Za
taj se svoj stav, međutim, Petrić poziva na Aristotelovu tezu da bez duše
ne može biti vrijeme, dakle drži ga utemeljenim u Aristotelu. Usp. Ph.
219b.5–8: ἐπεὶ δ΄ ἀριθμός ἐστι διχῶς (καὶ γὰρ τὸ ἀριθμούμενον καὶ τὸ
ἀριθμητὸν ἀριθμὸν λέγομεν͵ καὶ ᾧ ἀριθμοῦμεν)͵ ὁ δὴ χρόνος ἐστὶν τὸ
ἀριθμούμενον καὶ οὐχ ᾧ ἀριθμοῦμεν.
25
Nema grčkog, ali je pisano kao citat. Mjesta tog sadržaja ima u Ari-
stotela dosta, ali je često izraženo u pogodbenoj rečenici. Najbliži citat je:
ARIST. Ph. 218a.1–2: ἐκ δὲ τούτων καὶ ὁ ἄπειρος καὶ ὁ ἀεὶ λαμβανόμενος
χρόνος σύγκειται.
10
20
25
