PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
267
hrabrosti i snage da se s njim sukobi. Taj se muž najhrabrijom
dušom sukobio i pobijedio je. No ne razabiremo njegovo oružje,
osim onoga koje je izložio Simplicije njegov neprijatelj, možda na
onaj način koji je prikladan da prokaže neprijatelja.
3
Definicija kretanja
[na margini]
Mi ćemo drugim oružjem, drugom vještinom borenja pristu-
piti toj borbi. Sukobimo se, dakle, s ovim
Ahilejem
4
koji se nije
rodio od Tetide, nego iz definicije kretanja. Što, dakle, kaže? Kre-
tanje je ozbiljenje pokretljivog kao pokretljivog.
5
Neka bude. Po-
kretljivo je dakle prije kretanja. Razumijem, no kretanje je uvijek
bilo, stoga je i pokretljivo uvijek bilo. I to shvaćam. Što poslije?
Tvrdi da je kretanje uvijek bilo, jer da nije bilo vječno, bilo bi
započelo. Prije započinjanja bilo je mirovanje. No mirovanje je
lišenost kretanja. Dakle, prije mirovanja je drugo kretanje prvi-
je od onog <kretanja> koje je prvo započelo. I od onog prvijeg
drugo je <kretanje> prvije; i to u beskonačnost. To je, međutim,
besmisleno i nemoguće. Stoga kretanje nije započelo; kretanje je
dakle vječno. To oružje, koje je Simplicije, graditelj tog
Ahileja
6
3
Simplicije pobija Filoponove argumente protiv vječnosti kreta-
nja u svojem Komentaru Aristotelove
Fizike.
Simplicije zove Filopona ὁ
Γραμματικός.
4
Aluzija na Zenonov paradoks kretanja po kojem najbrži grčki junak
Ahilej ne može prestići kornjaču, poslovično sporu životinju – ako ona ima
makar malu prednost, jer je ne može
dostići
. Naime, Ahilej došavši do mje-
sta na kojem je bila kornjača (u trenutku kada je počeo trčati) ona je već
malo odmakla itd.
5
ARIST. Ph. 251a.8–11, usp. str. 262. bilj 1. Također SIMPLICIUS in
Ph. 9.446.5–10: καὶ γὰρ μέση οὖσα ἀμφοῖν ἡ κίνησις ἐφάπτεται καὶ τοῦ
ποιοῦντος καὶ τοῦ πάσχοντος οὐκ ἀποτετμημένη. ἐὰν δὲ τοῦδε μόνον
ἢ ἐν τῷδε μόνον ὂν ληφθῇ͵ οὐκέτι διασώσει τὸ μέσον. καὶ διὰ τοῦτο
ὅταν μὲν κατὰ ἀποτομὴν αὐτὴν ὁρῶμεν ἐν τῷ κινουμένῳ θεωροῦντες
αὐτήν͵ ἐπειδὴ ἐν ἐκείνῳ ὑφέστηκεν͵ ἐντελέχειαν λέγομεν τοῦ κινητοῦ
ᾗ κινητόν·
6
Usp. SIMPLICIUS in Ph. 10.1185.13–15: πῶς ἐν δέχεται στέρησίν
τινα προτέραν εἶναι τῆς ἀντικειμένης ἕξεως· εἰ οὖν ἡ ἠρεμία στέρησις
κινήσεώς ἐστιν͵ οὐκ ἂν εἴη πρὸ τῆς κινήσεως.Također: SIMPLICIUS
5
10
15
