PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
287
20
25
nastajanje smjera u biće,
εἰς ὄν
, tako propadanje u ne-biće,
εἰς
τὸ μὴ ὄν
18
.
No o propadanju formi vlastitim smo ispitivanjem rasprav-
ljali u nekoj prethodnoj knjizi
19
. Sada je dovoljno naznačiti da
nije nužno da poslije propadanja preostanu ili forme ili složevi-
ne. Reći će, preostaje materija. Možda, no neka me pouče što iz
Aristotelove filozofije treba proricati.
Kad prestaje kretanje svijeta
ili neba, preostaje ono pokretljivo
20
, kaže učitelj. Što je to pokretlji-
vo? Materija svijeta ili nebo, reći će. Da li ona prva neoformljena
materija ili druga označena formama? Ako kretanjem forme na-
staju, kad prestaje kretanje, prestaje nastanak formi. Da li će sto-
ga forme prestati biti u materiji? Taj čvor treba razriješiti ne kao
što je Aleksandar
21
nekada riješio Gordijski čvor mačem, nego
treba rasplesti poglavlja, objasniti ih. Ako preostaju forme svijeta
i neba, svijet i nebo ostaju oformljeni (ipak bez kretanja); ako te
forme ne preostaju, ostaje neoformljena materija. Što tada, ostaje
li ona pokretljiva? Neka bude, kretat će se dakle. I tako <postoji>
kretanje poslije posljednjeg.
Ja kažem: ako bi ostala neoformljena materija, [418] neće
se kretati i tako neće biti nikakvog kretanja poslije posljednjeg.
Neće se kretati sama od sebe, jer ne bi imala nikakve djelatno-
sti; niti od drugoga, jer nebo i svijet koji su <materiju> urešavali
formama, nisu ostali; niti od ičega netjelesnog, jer je bilo dovolj-
no da ju jedanput uresi formama. Ako bi ipak po peripatetičkoj
školi (što se čini da niječu) u vlasti njegove
22
volje bila neka sila
za urešavanje materije – ako bi to dopustili – to već znači izjaš-
njavati se za Platonov, Empedoklov, Anaksagorin poučak, a ne
Aristotelov. Ako pokretač pokreće iz nužnosti i vlastitog bitka,
18
Usp. ARIST. Ph. 224b.8–10: διὸ καὶ ἡ φθορὰ εἰς τὸ μὴ ὂν μεταβολή
ἐστιν· καίτοι καὶ ἐξ ὄντος μεταβάλλει τὸ φθειρόμενον· καὶ ἡ γένεσις εἰς
ὄν͵ καίτοι καὶ ἐκ μὴ ὄντος.
19
Usp. IV sv. knj. 2.
20
Nema grčkog, usp. ARIST. Ph. 251b.31–252a.1: οὐ γὰρ ἅμα παύεται
κινούμενον καὶ κινητὸν ὄν͵ οἷον καιόμενον καὶ καυστὸν ὄν (ἐνδέχεται
γὰρ καυστὸν εἶναι μὴ καιόμενον)͵ οὐδὲ κινητικὸν καὶ κινοῦν.
21
Tj. Aleksandar Makedonski.
22
Tj. volje tog netjelesnog.
5
10
15
