PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
221
15
5
Stoga prvo i mi raspravimo beskonačnost vremena. Što kaže
Aristotel?
Vrijeme je beskonačno
– to šest ili možda više puta po-
tvrđuje. [405] No kako dokazuje? Ni na koji način u cijeloj raspra-
vi o beskonačnom. Možda će dokazati u raspravi o vremenu ili
u 6. knjizi
Fizike
.
No mi, prije nego odstupimo od rasprave o beskonačnom,
pogledajmo što je beskonačno, na koji ga on način definira, da
bi nam ta definicija mogla biti od koristi, kako za vrijeme, tako
za kretanje i za veličinu. U 3. knjizi
Fizike
u 4. poglavlju ima pet
definicija beskonačnog; nama neka bude dovoljna jedna ili dru-
ga:
ἄπειρον ἐστὶ τὸ ἀδύνατον διελθεῖν
13
»Beskonačno je ono
što se ne može prijeći.« To se događa jer nema međā ili krajnostī.
Kaže naime:
ἄπειρον τὸ μὴ ἔχον πέρας
14
»Beskonačno je ono
što nema među.«
Uzmimo te dvije definicije. On je također izložio podjelu be-
skonačnog u 6. knjizi
Fizike
u 2. poglavlju: »Dvojako se naziva i
dužina i beskonačno vrijeme i uopće sve što je kontinuirano: ili
prema dijeljenju, ili prema krajnostima.« Budući da je ovim riječi-
ma s vremenom povezao dužinu, a posljednjim gornjim kretanje
i svima im je pridao beskonačnost, bit će vrijedno truda prosuditi
to troje povezano te njihovu beskonačnost. Istog su srodstva, na-
ime, u toj samoj djelatnosti beskonačnog. Tako je, naime, o njima
pisao u 3. knjizi
Fizike
u 12. poglavlju: »Za veličinom slijedi kreta-
nje, za kretanjem vrijeme zbog toga što su količine i kontinuirani
i djeljivi.« Potom u 6. knjizi
Fizike
u 4. poglavlju o njima trima
pišući u cijelom poglavlju kaže: »I s obzirom na to da su konačni
ili beskonačni, slično će biti u svima.«
Stoga neka budu po Aristotelovu učenju i veličina i kretanje i
vrijeme beskonačni. No koja je to beskonačnost, da li ona koja je
u dijeljenju, ili ona koja nema krajnosti? Te dvije nam je, naime,
13
Nije doslovan citat, usp. ARIST. Ph. 265a.19 – 20.
14
Nije doslovan citat, usp. ARIST. Xen. 978a.17–18.
10
20
25
30
