PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
215
žemo na temelju njegova poučka da nijedna prirodna veličina nije
i ne može biti potencijalno beskonačno djeljiva. Utvrđene su gra-
nice prirodnih veličina. Najveća je prirodna veličina samo nebo,
svijet, ali nužno postoji i najmanja veličina. To je sam poučavao
u 1. knjizi
Fizike
u 4. poglavlju protiv Anaksagorinih homeomeri-
ja: »Ako je pak nemoguće da životinja ili biljka budu proizvoljno
velike s obzirom na velikost i malenost.« I ubrzo: »Jasno je, dakle,
da je nemoguće da meso ili kost ili što drugo bude proizvoljno
veliko s obzirom na veličinu i prema većem i prema manjem.« I
malo poslije: »Jasno je da je određena količina mesa i s obzirom na
velikost i na malenost, jer se od najmanje mesa ne može odvojiti
nikakvo tijelo, bit će manje <meso> od najmanjeg.«
Ne postoji, dakle po nauku najvećeg učitelja prirodna veličina
koja bi ili [404] bila aktualno beskonačna, ili bi se prirodno u mo-
gućnosti mogla beskonačno dijeliti. Zaustavit će se, naime, dijelje-
nje, oduzimanje, smanjivanje –
διαίρεσις ἀφαίρεσις, καταίρεσις
– i to na najmanjoj prirodnoj veličini, tako da se ne bi moglo be-
skonačno dijeliti nikakvimmišljenjem. Tako poučava u 8. poglav-
lju 3. knjige
Fizike
: »Veličina pak nije beskonačna niti oduzima-
njem niti misaonim povećavanjem.« No, premda bi se u umu i
mišljenju i mogla dijeliti i povećavati, u samoj stvari neće se moći
ni na koji način niti dijeliti niti povećavati. Tako je sasvim blizu
napisao: »Nije višak i manjak u stvari, nego u mišljenju.« I dodao
je kako bi to bilo:
ἕκαστον [ἕκαστος] γὰρ ἡμῶν νοήσειεν ἄν τις
πολλαπλάσιον ἑαυτοῦ αὔξων εἰς ἄπειρον· ἀλλ΄ οὐ διὰ τοῦτο
ἔξω τοῦ ἄστεός τίς ἐστιν ἢ [οὐδὲ] τοῦ τηλικούτου μεγέθους
5
10
15
20
25
