PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
207
20
15
25
10
5
30
Prirodna su bića vrijeme i kretanje i nebo i svijet. <Reći ćemo>
da nam nije dopušteno po njegovim zakonima, da njemu nije do-
pušteno po istim <zakonima> prelaziti iz jednog roda u drugi
rod, ili prenositi <iz jednog roda u drugi rod>.
Sam poučava u knjizi
O osjetilu
u 6. poglavlju da prirodne
stvari ne mogu biti učinjene iz matematičkih ovim riječima – za-
ista potpuno jasnima: »Stoga će ono osjetilno biti sastavljeno iz
neosjetilnog? Ali nužno je. Naime, ne iz matematičkih.« Vrlo ne-
prijateljski napadao je najmudrije muževe pitagorovce na mno-
gim mjestima: u vrlo dugom napadu u 3. knjizi
O nebu,
u cije-
loj 13. i 14. knjizi
Metafizike
, jer su (kako im je sam pripisao) iz
matematičkih stvari izvodili prirodne <stvari> i božanske. Zašto
ćemo mi dokazivati i pretpostavljati da je on to isto činio?
Matematički su predmeti, kako sam poučava u 2. knjizi
Fizike
u 2. poglavlju u mišljenju odvojivi,
τῇ νοήσει χωριστά
7
. Mate-
matički predmeti mišljenjem se razmatraju, ni na kojem mjestu
nisu i ne postoje. Prirodne stvari, prirodni brojevi, prirodne ve-
ličine po sebi jesu, postoje, izvan su mišljenja. Ne mogu, dakle
prirodne <stvari> nastati iz matematičkih. To je on sam, osim na
navedenim mjestima, posvjedočio također u 4. knjizi
Fizike
u 1.
poglavlju ovim riječima:
8
»Iz inteligibilnih elemenata ne nasta-
je nikakva veličina.« I u toj istoj raspravi o beskonačnom, u po-
sljednjem poglavlju upozorio nas je:
τὸ δὲ τῇ νοήσει πιστεύειν
ἄτοπον·
.
Mišljenju pak vjerovati besmisleno je
– premda je prije re-
kao: »Zbog toga što u mišljenju ne prestaju, čini se da je i broj
beskonačan i matematičke veličine i ono što je izvan neba.« – i to
ne dokazujući riješio je navedenim riječima: »Mišljenju vjerovati
je besmisleno.« Ni na koji način, dakle, po njegovom poučku, ne
proizlaze prirodne stvari iz matematičkih, niti se dovršavaju. I
ne može se iz matematičkih sudova izvesti ili sabrati konkluzija
o prirodnom. Nije se moglo, dakle, po njegovim pravilima, iz
matematičkog beskonačnog dijeljenja veličine izvesti beskonač-
7
Približan citat: ARIST. Ph. 193b.34.
8
Usp. ARIST. Ph. 209a.18: ἐκ δὲ τῶν νοητῶν οὐδὲν γίγνεται μέγε-
θος.
