PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
199
20
15
35
25
10
5
30
najvećoj – mi sami prvo shvatimo silogističke pogreške, zatim da
objavimo cijelom svijetu onih koji ispravno filozofiraju da se ko-
načno shvati kojim se poučcima tako jako vjerovalo već mnogo
stoljeća.
No krenimo na samu stvar. Vidimo da cijeli rod Atlantidā,
jonska, italska <škola>, druge škole filozofā jasno tvrde da je ovaj
svijet imao početak. Okel je prvo sišao s tog puta. Okela je slijedio
Aristotel. Ta dvojica tvrde da je svijet nenastao, pridodaju da će
biti nepropadljiv. To mišljenje razmotrimo, razloge raspravimo,
istaknimo se ne kao oni koji proturječe, nego kao prosuđivači po
ovom naputku njega samoga: »Treba da budu prosuđivači, a ne
oni koji proturječe – oni koji namjeravaju dovoljno prosuditi ono
istinito.« To zlatno mišljenje, kako je sam u 1. knjizi
O nebu
, pri-
stupajući tom istom pitanju, najozbiljnije izložio, veoma je slabo
sačuvao. Naime ovim najljepšim obećanjima da će istraživati isti-
nu nasuo je put najprevarnijim sofizmima. Platona i svu starinu
oštro je ismijavao, cijelom potomstvu neprijateljski se narugao.
Boga je potom bezbožno prezreo. Ali stvar treba uzeti u ruke.
Aristotel tvrdi da svijet nije započeo biti i da neće prestati i
stoga da je s obje strane vječan. Tu tezu koju je mogao razmatra-
ti u redu i povezano, [401] razmatrao je zbrkano i nepovezano,
ne filozofskom domišljatošću, nego govorničkim nametanjem.
Da je svijet vječan zaključuje u 1. i 3. poglavlju 1. knjige
O nebu
.
Ta je stvar počela biti nametana u 3. knjizi
Fizike
u 4. poglavlju
pod drugim imenom, naime
beskonačnog
. Nije ju proveo redom
(njegovi žele i tvrde da je on bio njezin jedini utemeljitelj) niti u
povezanoj nîti govora i stvari, nego razasuto ili (da tako kažem)
gmižući i skokovito kroz ova poglavlja: započeo je u 3. knjizi
Fizi-
ke
, kako sam rekao, u 4. poglavlju pristupajući raspravi o besko-
načnom; zatim je u 6. i 7. poglavlju nastavio, a kasnije u 4. knjizi
Fizike
u 11., 12., 13. i 14. poglavlju. Poslije toga, kao raspravljajući
o nečem drugom, <nastavio je> u cijelih 10 poglavlja 6. knjige
Fi-
zike
, zatim u 1. poglavlju 7. knjige
Fizike
, u 8. knjizi
Fizike
u 1., 2.,
6., 8. i 9 poglavlju, a u 1. knjizi
O nebu
u 3., 9., 10. i 12. poglavlju,
u 2. knjizi <O nebu> u 1. i 3. poglavlju. Za sva ta 29 poglavlja kao
