PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
209
15
10
nost kretanja, niti iz dodavanja matematičkog broja zaključiti o
beskonačnosti vremena.
Ali neka bude, neka je dozvoljeno prelaziti iz roda u rod,
neka je dozvoljeno kršiti vlastite propise, neka bude moguće iz
matematičkih <stvari> sastavljati osjetilne stvari. Neka ne slije-
di ništa besmisleno, da na temelju bilo kojeg mišljenja u prirodi
nastaju istinite stvari; mi ipak poričemo da ustrajemo u istom
rodu, da je istinito da matematički broj može rasti u beskonačno.
Poričemo također da se matematička veličina može beskonačno
bilo umanjivati, bilo dijeliti. Ta će netočnost biti očita, ako nam se
odgovori na ova pitanja.
I. Ti matematički predmeti, bilo brojevi, bilo veličine, što su
uopće?
II. Jesu li snovi ili pripadaju broju bićā? Ako su snovi ili hi-
mere, nemamo ništa s njima.
III. Ako su bića, pripadaju li broju nematerijalnih i božanskih
stvari, ili rodu materijalnih i prirodnih stvari?
Da <ta matematička bića> nisu božanska ili odvojena na-
stojao je sam uvjeravati u vrlo dugim i gotovo djetinjastim ra-
spravljanjima protiv pitagorovaca i mnoge je smrtnike uvjerio.
Da isto tako nisu prirodna <bića>, premda se nalaze u prirod-
nim <bićima>, sam je to
poučavao, kako u 2. knjizi
Fizike
u 7.
poglavlju, tako i u 6. i 11. knjizi
Metafizike
u prvim poglavljima
gdje je sasvim jasno utvrdio da se matematičke <stvari> razliku-
ju od prirodnih, kako s obzirom na apstrakciju
9
, tako i s obzirom
na treći rod
10
znanosti. Ako bi matematičke <stvari> bile u duši
čovjeka i nastale od nje apstrakcijom, ne mogu niti broj na teme-
lju dodavanja, niti veličina na temelju dijeljenja biti beskonačni.
Naime niti osjetilo duše, niti uobrazilja, niti mnijenje, niti razbor,
niti razum ne mogu beskonačno niti dijeliti nešto niti povećavati,
jer su moći konačne i imaju ograničeno djelovanje, a i bîti su isto
9
Matematički predmeti, naime, ne postoje kao odvojeni, tj. izvan mi-
šljenja, nego su apstrahirani, mišljenjem izdvojeni iz prirodnog bića i kao
apstrahirani postoje samo u mišljenju.
10
Petrić tu govori o Aristotelovoj podjeli teorijske znanosti na prvu
filozofiju, drugu filozofiju ili fiziku i matematiku.
5
20
25
30
