PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
211
20
15
25
10
5
30
tako ograničene. Ograničena pak bilo bît, bilo moć ne može imati
beskonačno djelovanje, što je sam u 8. knjizi
Fizike
dokazivao,
niti je itko od ljudi ikada zamislio beskonačno podijeljenu crtu ili
beskonačno uvećan broj, niti je u duši umislio ili mogao umisliti,
osim ako ne bi možda netko brbljao da beskonačan <broj> ljudi
u cijeloj vječnosti svijeta to može učiniti. Neka nas ne pobija dvoj-
bama i poricanjima.
[403] Mi, naime, poričemo tu vječnost svijeta, tu beskonač-
nost ljudi. Iznijet će, mislim, da se broj može po svojoj prirodi
beskonačno uvećavati dodavanjem, premda ga nitko od ljudi, ni
svi doista nisu beskonačno uvećavali, niti će ikada namjeravati
uvećavati. To je on sam u 1. knjizi
O nastajanju
tvrdio ovim rije-
čima:
καίτοι ἴσως οὐδεὶς ἂν διέλοι
»Možda nitko ne bi dijelio.«
Slično, da se veličina, premda nikada ni od koga nije bila besko-
načno dijeljena, po svojoj prirodi ipak može beskonačno dijeliti.
Pitat ću koja je to narav tog blaženog broja, koja je narav te
veličine koja im pridaje te mogućnosti koje nikad neće doći do
ozbiljenja. Ako bi ta priroda bila materijalna, konačna je, pa ako
je i božanska, konačna je; ako je u duši, također je konačna. Na
koji način posjeduje beskonačnu mogućnost, kad je u 8. knjizi
Fizike
iznesen suprotan poučak: »Da ništa konačno nema besko-
načnu moć.«
11
I tu mogućnost, koja nikada neće doći do ozbilje-
nja, cijela peripatetička škola jednoglasno smatra i tvrdi da je u
svim drugim stvarima u najvećoj mjeri besmislena, zašto ćemo je
u ovoj najvećoj stvari posebno potvrđivati? Što više? Po svjedo-
čenju samog Aristotela, koji hoće to ili neće, to beskonačno pove-
ćavanje broja ili dijeljenje veličine očita je ludost; u 8. poglavlju
3. knjige
Fizike
zaključujući cijelu raspravu o beskonačnom kaže
ovako: »Veličina pak niti oduzimanjem, niti inteligibilnim pove-
ćavanjem nije beskonačna.« To je zaista posve točno, jer kao što
broj smanjivanjem i dijeljenjem ne odlazi u beskonačno, nego se
zaustavlja u jedinici, tako se također dijeljenje i smanjivanje veli-
čine zaustavlja u točki što je u njoj jednakovrijedno jedinici broja,
11
Nema grčkog, usp. ARIST. Ph. 266a.24–25 οὐκ ἐνδέχεται ἐν
πεπερασμένῳ μεγέθει ἄπειρον εἶναι δύναμιν.
