PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 4.
203
u 6. poglavlju: »Jasno je da, ako jednostavno ne bi postojalo to
beskonačno, dogodilo bi se mnogo nemogućeg. Postojat će neki
početak i kraj vremena i veličine neće biti djeljive u beskonačno i
broj neće biti beskonačan.« Tako također poslije:
2
»Vjeruje se da
postoji beskonačno na osnovi pet <razloga>: na osnovi vremena,
jer je ono beskonačno; na osnovi dijeljenja onoga što je kvantita-
tivno; naime i matematičari rabe ono beskonačno.« I malo po-
slije: »Naime zbog toga što u mišljenju ne prestaje, čini se da su
beskonačni broj i matematički predmeti.« To troje
3
kao po sebi
poznato, jasno i nedvojbeno uzima da je beskonačno. O njima
zatim ovisi vječnost kretanja, a o tome <vječnost> neba; zatim se
također zaključuje vječnost svijeta.
No mi na prvom mjestu tvrdimo da se beskonačnost broja i
veličine, jer su to matematički predmeti, ništa ne tiče fizičke stva-
ri. Potom, tvrdimo da je potpuno netočno da je ono troje – vrije-
me, broj, dijeljenje veličine – beskonačno. Tvrdimo da zbog toga
ova tuđa i netočna počela ne mogu istinito i zakonito dokazati
ništa svojstvenog, ništa istinitog o vječnosti svijeta, neba i kre-
tanja. Istinitije možemo mi reći protiv Aristotela ono što je on
rekao protiv starih:
ἑνὸς ἀτόπου δοθέντος πολλὰ ἀδύνατα καὶ
2
Usp. ARIST. Ph. 203b.18–25: ἔτι τῷ οὕτως ἂν μόνως μὴ ὑπολείπειν
γένεσιν καὶ φθοράν͵ εἰ ἄπειρον εἴη ὅθεν ἀφαιρεῖται τὸ γιγνόμενον· ἔτι
τῷ τὸ πεπερασμένον ἀεὶ πρός τι περαίνειν͵ ὥστε ἀνάγκη μηδὲν εἶναι
πέρας͵ εἰ ἀεὶ περαίνειν ἀνάγκη ἕτερον πρὸς ἕτερον. μάλιστα δὲ καὶ
κυριώτατον͵ ὃ τὴν κοινὴν ποιεῖ ἀπορίαν πᾶσι· διὰ γὰρ τὸ ἐν τῇ νοήσει
μὴ ὑπολείπειν καὶ ὁ ἀριθμὸς δοκεῖ ἄπειρος εἶναι καὶ τὰ μαθηματικὰ
μεγέθη καὶ τὸ ἔξω τοῦ οὐρανοῦ. Petrić ne navodi sve razloge. Aristotelo-
vi su razlozi ovi: 1. Beskonačno vrijeme, 2. Beskonačno dijeljenje veličina,
3. Beskonačnost trajanja stvari pretpostavka je neprestajanja nastajanja i
propadanja, 4. Konačno je uvijek konačno prema nečemu i 5. U mišljenju
je ono mišljeno bez kraja (matematički broj i veličina i ono izvan neba).
Čini se da se te točke djelomično poklapaju i da je to zapravo dioba na, s
jedne strane, beskonačnost dijeljenja djeljivog u mišljenju i da je, s druge
strane, izvod iz pojma konačnog koji pretpostavlja korelaciju prema nečem
drugom.
3
Od pet Aristotelovih razloga Petrić uzima tri
beskonačnosti
: vrijeme,
broj i djeljenje veličine.
5
10
15
20
