195
[399]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK IV. KNJIGA 4.
O vječnosti
SVIJETA I VREMENA
Budući da su u tri prethodne knjige raspravljena i iz škole
istine izbačena ona tri netočna počela stvarī svijeta: materija, for-
ma, lišenost, slijedi da raspravimo o ona dva zajednička akciden-
ta: o kretanju i vremenu kojima je Aristotel pokušao potkrijepiti
vječnost neba i svijeta. Razmotrimo na koje se i kakve temelje
oslanjaju same te vječnosti.
[400] U povijesti Grka stoji da se Prometej, sin Japetov, prvi
od svih posvetio fiziologiji, a da su njegova braća proučavala:
Atlant astrologiju, a Epimetej muziku. Oni su bili u naponu sna-
ge prije rođenja Mojsijevog otprilike 47 godina, prije Aristotela
1254 godine, a prije Krista 1635 godina. Atlantov praunuk bio je
Lino Halkiđanin; opjevao je nastanak svijeta
εἰς κοσμογονίαν
-
pjesmom čiji je početak bio:
ἦν ποτέ τοι χρόνος οὗτος͵ ἐν ᾧ ἅμα
πάντ΄ ἐπεφύκει
. »Bilo je jednom neko vrijeme u kojem je sve na-
stalo zajedno.« Tom je pjesmom obuhvatio kretanje Sunca i zvi-
jezda, pa i životinja te narav rodova. Od Lina se rodio Piero, od
ovoga Eagar, a od njega Orfej iz Leibetre, daleko najmudriji od
svih Grka. Njemu se divila cijela Grčka; Pitagora, Platon, cijela
škola pitagorovaca i platoničara veoma mu se divila i slijedila ga;
on je u mističkoj i nadasve zadivljujućoj pjesmi pjevao da su ovaj
svijet stvorila tri boga. Sin tog Orfeja ili sigurno njegov slušač
Musej napisao je
Teogoniju
, rođenje bogova. Isto je učinio Hesiod,
deseti od Orfejevih praunuka, također je i Homer iz istog roda,
5
10
15
20
25
