PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
189
15
5
ili drugog djelatelja? Ako <mimo> njegove <namjere> i prirode,
pitat ću, zašto se uvijek, i pored sačuvanog nepromjenljivog reda
stvarī, biljka dok propada vraća u elemente, a nikada u <formu>
životinje ili metala ili kamena? I ako to nekad i biva, kad je nova
forma razložena, odlazi li konačno u elemente? Taj red prirode
nije utvrđen mimo htijenja.
Ako bi se reklo: mimo htijenja materije, tada materija ima
htijenje i svrhu <svoje> namjere, što ne odgovara pukoj moguć-
nosti, jednostavnoj stvari, ne-biću. To je, naime, svojstvo najiz-
vrsnijih bića. I ako bi se <materiji> pridalo htijenje, zašto ne na-
preduje uvijek prema boljem i nikad ne nazaduje k lošijem, iako
oboje jednako može? Ni na koji način ne smije se pretpostaviti
to htijenje takve materije, ako se uspješno ne riješe te poteškoće i
druge još brojnije.
Ne uviđam također, ako je materija akcidentalno ne-biće,
ako je ružna, ako je neoblikovana, ako je puka mogućnost, zašto
Aristotel dokazuje da je nenastala, nepropadljiva? Tko, naime, u
to sumnja: ako je svijet vječan, ako se nitko ne bi usudio reći da
je on ne-biće, ono stvoreno, ako bi nebo, ako bi elementi, kojima
je <svijet> prvi u osnovi, bili nepropadljivi – ne treba se truditi
da materija bude nepropadljiva. Ali, ako je nepropadljiva, zašto
se naziva trpnom,
παθητική͵
počelom trpnje, trpnim počelom?
Ne zbog drugog razloga, reći će, nego zato jer prima forme, ipak
ostaje ista, ne propada.
Neka bude, ali forma, koju materija zaista prima, ipak ne
ostaje i propada kada pridolazi druga. Zašto ona nije još više tr-
pna, zašto se ne zove trpnim počelom? Ono, naime, što više trpi,
više je trpno, bilo da je to počelo ili nešto od počelâ. Ali ono što
propada više trpi, nego ono što traje. A forma propada, materija
traje, forma dakle više trpi, nego materija; više je, dakle, trpna
forma od materije.
No reći će: materija se zato naziva trpnom, jer, kako ona pri-
ma forme, tako također i ono složeno trpi kroz materiju i kroz
formu djeluje. Djelovanje proizlazi od stvari koja je aktualno, a
ne od stvari koja je u mogućnosti; naprotiv trpnja <proizlazi> od
stvari koja je u mogućnosti, a ne aktualno.
10
20
25
30
35
