PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
181
15
10
5
kazano da se elementi mijenjaju jedni u druge. I nema nikakvog
razloga, zašto su to ti filozofi izmislili. Ne povećavaju se <ele-
menti>, da bi bilo nužno da se, što se jednom smanjuje, obnovi
iz drugog. Niti je nužno, da iz njih nastaju mješavine, da se oni
<elementi> mijenjaju jedni u druge. Ako ne postoji to međusob-
no mijenjanje, kako se sigurno ne dohvaća osjetilom, a razlozima
se zahtijeva počelo
19
, materija jednog elementa uvijek je u teme-
lju svoje forme, nikada je ne odbacuje. Nema, dakle, mogućnost
da primi drugu formu i, ako je ima, uzalud je ima, jer nikad neće
doći do ozbiljenja. Stoga nije materija prijemčiva za sve forme,
jer njezini prvotni dijelovi nikada ne odlažu svoje prve forme,
nikada ne oblače druge.
Pogrešno su dakle rekli i poučavali Aristotel i svi aristotelov-
ci da je materija sasvim, po svojoj naravi, gola od svake forme, da
ima mogućnost za sve forme, da nije ništa drugo nego čista mo-
gućnost. Aktualno je, naime, ono što jest. Uvijek posjeduje prve
forme, nikad ih ne odlaže.
Što smo rekli o prvotnim dijelovima, treba također reći o
onim djelićima koji postoje u miješanim <stvarima>. Kažu da je
željezo smiješano iz elemenata, kamen ima djeliće materije ele-
menata, isto tako dijamant i sve ostalo.
Neka nam, dakle, kažu, kada će materija dijamanta ili kame-
na ili željeza postati materijom ljudskoga tijela? Kada će primiti
formu čovjeka, [397] ili na koji način? Što kažem, čovjeka, slona,
psa, oraha, hrasta? Ako ne mogu govoriti na temelju njihove filo-
zofije, tražit ćemo da šute.
Neka stvar bude neprovjerena, neodlučena, dok nam je ne
potvrde iskustvom ili valjanim razlogom koji je potvrđen osjeti-
lom. Dakle, niti svi djelići materije nemaju mogućnost da prime
sve forme, niti prvotni dijelovi <materije>, niti sama cijela mate-
rija.
Ruši se, dakle, ili poučak ili onaj san da je materija po svojoj
naravi
ἄμορφον, ἀνείδεον, πανδεχής, δυνάμει μόνον δύναμιν
,
bezoblična, sveprihvaćajuća, da je samo mogućnošću moguć-
19
Tj. čini pogreška
petitio principii
.
20
25
30
