PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
183
15
10
5
30
nost
20
. Ruši se također ono što o tome ovisi – da je ona akciden-
talno ne-biće. Uvijek, naime, i po svojoj prirodi posjeduje prvotne
forme po kojima je po sebi aktualno biće, premda prihvaća iznad
prvih druge forme po kojima je lijepa – i stoga nije potpuno toč-
no prozvana
αἰσχρόν
, ono ružno, nikad, naime, nije bezoblična,
nije opskrbljena samo tuđim formama, nego također i svojom
vlastitom po kojoj je materija, a ne nešto drugo. Boljim razlogom
nazvana je
θῆλυ
, žena i majka, ako se podrazumijeva da ona
prvo prima forme koje teku od djelatelja, a poslije je trudna.
Ali ako se podrazumijeva da iz svoje utrobe i iz svoje mo-
gućnosti proizvodi forme, koje su prije u njoj bile skrivene, da ih
iznosi u ozbiljenje i na svjetlo – dvostrukom se pogreškom grije-
ši. Prvo zato, jer to nije Aristotelovo <učenje>, nikad to Aristotel
nije rekao. Potom – netočno je. Ništa, naime, nije besmislenije
nego da ta materija, koja, po poučku peripatetičke škole, nije go-
tovo ništa, <koja> je ne-biće, čista mogućnost, po svojoj naravi
bezoblična – ima sve forme svih stvari, koje su bića, koje su zbilj-
nost, koje su najljepše.
I ne koristi mnogo tvrditi da su one bile u njoj mogućnošću.
Bile bi, naime, bezbrojne mogućnosti koje bi više bile mogućnosti
nego što je to ona koja se izriče kao krajnja i čista mogućnost i za
koju se tvrdi da nije ništa drugo do čista mogućnost. Ili se ma-
terija naziva čistom mogućnošću iz tog razloga jer je sposobna
da primi sve forme od drugoga, ili jer <je sposobna> da ih pro-
izvede iz sebe ili jer je ona sama te forme koje su u mogućnosti
i još ne aktualno. Ako bi se priznalo ono prvo, priznat će se da
je neistinita ona tvrdnja da se forme izvode iz utrobe materije.
Ako <se prizna> ono posljednje, tada materija nije više materija,
nego će postojati same forme. Ako <se prizna> drugo, tada ma-
terija neće biti krajnja, čista mogućnost, nego će krajnija (da tako
kažem) i mršavija mogućnost biti bilo koja forma, nego što je to
ona sama. Ta stvar suprotna je onoj <tvrdnji> kojom se kaže da
je materija krajnja od svih stvari.
Zatim pitam, jesu li sve te forme koje su u njoj skrivene jed-
nako u mogućnosti, ili je jedna spremnija i pripremnija za ozbi-
20
ili – mogućnošću moć
20
25
35
