PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
193
15
25
Po formi pak ne ostaje i više nije ono složeno. Trpno počelo mno-
go je više sama forma, ako se dopusti da propada, što je Aristote-
lov poučak, nego materija koja je vječna po poučku istoga.
Niti će se stoga ispravnije zvati trpno počelo jer prihvaća.
Naime, ne prihvaća materija, koja nigdje nije gola, nego prihva-
ća složeno tijelo – i druge forme koje dolaze i kvalitete i ostale
akcidente. Pa ako za materiju nastave tvrditi da je trpno počelo
jer prihvaća, kako će nam moći dokazati da materija proizvodi
forme iz svoje utrobe – ako je proizvesti i iznijeti suprotno pri-
hvaćanju i uvođenju? Ako je materija prihvaćajuća, nužno je da
prihvaća od drugoga, a ne od sebe same. Da prihvaća od sebe
same, ista bi bila i ona koja daje i ona koja prima istu stvar – i
to u isto vrijeme i s obzirom na isto. Ako je to besmisleno, jedno
i drugo što iz toga slijedi, također će biti besmisleno. Ako bi se
reklo da je ona koja prima forme, treba reći da ne daje iste. Ako bi
se reklo da ih daje, dakle nije prihvaćajuća, nije onda trpna, nego
davateljica formi i djelatna. Neka sačuvaju što god od toga žele,
neka se ogriješe u svojoj filozofiji za koju stalno tako tvrdoglavo
pokušavaju nametnuti mišljenje da je na svaki način istinita.
Stoga, što treba o toj prvoj materiji Aristotelovoj i aristote-
lovaca zaključiti i zadržati? Čini se da od 24 atributa samo če-
tiri mogu biti zadržana, iz kojih možda ne bi slijedila nikakva
kontradikcija u Aristotelovoj filozofiji: 1. da je počelo; 2. da je
element, ne svih, nego samo prvih tijela; 3. da je
αἰτία
, uzrok; 4.
da je συναιτία, suuzrok. Sve ostalo treba odbaciti, kao ono što
nije jasno osjetilu, niti razumu vjerojatno, nego besmisleno, me-
đusobno nesnošljivo, nemoguće. Dotle neka budu raspravljena
tri počela stvarī u Aristotelovoj filozofiji.
5
10
20
