PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
173
15
25
10
5
jeme u kojem će materija, kad ures bude odložen, sama i gola
biti nezaposjednuta i
ἀτάκτως
– neuređeno se kretati. Ta narav
neoformljenosti (da tako kažem) jedanput će doći do ozbiljenja.
No Aristotel, kojemu je svijet vječan i nikada ne smije propasti,
neće dati priliku materiji da izvrši svoju narav, da je dovede do
ozbiljenja. Za tu stvar Aristotel, dok kod Okela pronađene uvjete
materije prepisuje u svoje knjige i prenosi vječnost svijeta koju je
on <Okel> pronašao i tumačio mnogim argumentima, nije zami-
jetio da to ponajviše proturječi njegovoj filozofiji.
Vjerojatnijim se čini mišljenje nekih iz broja onih koji se zovu
skolastičarima, da materija, dok jedna forma u njoj propada,
ostaje gola, dok se ne izvede druga forma iz njezina krila – ma-
kar to bilo samo vrlo kratko vrijeme. No to je njihov pronalazak,
a ne Aristotelov koji je otvoreno tvrdio da materija ne može biti
nikada bez trpnje ili bez forme, kako se vidjelo malo gore.
Sada istražujmo s Aristotelom i njegovim vođom Okelom:
učinili su da je materija po svojoj naravi,
φύσει
, bezoblična, jer se
ne može oduprijeti i suprotstaviti formama koje se mijenjaju jed-
na za drugom i koje oblače materiju ili iz nje nestaju. Naime, kad
bi materija imala vlastitu formu, ne bi mogla primiti drugu koja
ulazi. No kad ne bi imala nikakvu vlastitu <formu> i kad bi bila
po naravi gola, tako da bi imala jednaku mogućnost da primi sve
<forme>, bila bi
πανδεχής
, spremna sve primiti. No tu bezoblič-
nost, tu
ἀμορφίαν
ne pokazuje nikakva nužnost, nikakvo djelo
prirode, niti sili da ju se zamišlja ili sniva. Naime, materija, i da
ima jednu vlastitu formu, ne bi bila nesposobna primiti druge.
Niti ima tu mogućnost da primi sve forme jednu za drugom,
niti je na taj način
πανδεχής
, sposobna da <ih> sve primi. Ma-
terija je uistinu
πανδεχής
, jer prima sve forme u sebe, tako da
nijedna nije ostala drugdje a da ju ona sama ne bi primila. Ali
nije
πανδεχής
<sposobna da ih sve primi> zato, što može pri-
miti sve preostale <forme>, kada su prethodne odložene. Nije,
20
30
