PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
165
5
No priklonimo se, dopustimo da je jedino prva materija bez-
oblična po svojoj naravi. Što će biti takva materija stvari? Nešto
nedjeljivo, poput točke ili praznog prostora, neće zauzimati ni-
kakav prostor, neće biti tijelo po prvakovim poučcima gore na-
vedenima; poslije toga je dodao: ne postoji nikakvo zajedničko
tijelo. Ako, dakle, materija nije tijelo, ne zauzima nikakvo mjesto,
kako je, pošto je pridošla forma svijeta ili elemenata toliko nara-
sla, zauzela tako ogromno mjesto. Ovdje <su> čudna vrludanja,
čudna cvrkutanja o formi tjelesnosti, nastala iz onog cvrkutanja
da je materija bezoblična, netjelesna, te će se cijela ispraznost po-
kazati u ovom razmatranju.
Neka nam kažu u kojem smislu uzimaju ove učiteljeve riječi:
»Ako je odvojena, ili neće zauzimati nikakvo mjesto, ili će biti
poput neke točke, ili će biti prazan prostor ili ne-osjetilno tijelo.«
Koju je od tih četiriju izabrao da bude po sebi neoblikovana ma-
terija?
Ako <bude> prazan prostor – ne postoji nikakva materija, jer
u prirodi ne postoji nikakav prazan prostor, kako on dokazuje i
tvrdi.
Ako točka – ona treba drugi subjekt u kojem bi bila. Ako bi
materija bila prazan prostor ili točka, bez sumnje neće zauzimati
nikakvo mjesto. A sada, s formom, zauzima cijelo mjesto. Koja
se od te dvije širi preko svih razmjera mjesta? Prazan prostor?
Nipošto. Točka? Ni to zaista.
Ono prethodno <tj. prazan prostor> otklonjeno je u
Fizici
,
točku odbacuje malo kasnije. »No zbog istih uzroka ne treba po-
staviti niti točke niti crte da su materija tijela.« Kojih uzroka? Zar
zato jer ne zauzimaju nikakvo mjesto? »Ono pak čije su to kraj-
nosti <točke i crte> – to je materija.« Materija je ono što ima kao
granice crte i točke. To je već tijelo – koje je među ono četvero
prije postavio kao posljednje –
ἢ σῶμα οὐκ αἰσθητόν
11
– »ili ti-
jelo ne-osjetilno«.
Ako je materija, dakle, ono čije su krajnosti točke i crte, a to
je (ili površina ili) tijelo, materija će biti (ili površina ili) tijelo.
11
Usp. ARIST. GC 320b.2: ἢ κενὸν ἔσται καὶ σῶμα οὐκ αἰσθητόν.
20
25
30
10
15
