PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
163
20
15
Aristotel je u 1. knjizi
Fizike
u 7. poglavlju ovako govorio:
»Narav pak koja je u osnovi, spoznatljiva je po analogiji; kako
se mjed odnosi prema kipu i drvo prema krevetu, ili prema ne-
čem drugom nešto od onih <stvari> koje imaju formu – <tako i>
materija ima i
ono bezoblično
prije nego primi formu ili
ono što
ili
biće
.« Nije li ta bezoblična mjed forma kipa prije nego što primi
formu kipa i nije li bezoblično drvo forma kreveta prije nego mu
je navučena ona forma <kreveta>? No, jasnije je to izrazio ovim
<riječima>: »Nekima se čini da je narav i supstancija prirodnih
stvari prvi subjekt svakoj pojedinoj <stvari> koji je po sebi ne-
skladan, kao što je narav kreveta drvo, a kipa mjed.« To su riječi
napisane u 2. knjizi
Fizike
u 1. poglavlju.
Iz tih istih primjera, zajedno s onim prethodnima, jasno je da
mu ondje
ἄμορφον
, bezobličan znači isto što ovdje
ἀρρύθμιστον
,
neskladan. I to nije rečeno o prvoj materiji, nisu, naime, mjed i
drvo prva materija, nego o subjektu kojoj god stvari – što objaš-
njava ono:
ἑκάστῳ
. A ono: prvi subjekt,
πρῶτον ὑποκείμενον
,
<nije rečeno> o prvoj materiji, nego o prvom i najbližem subjek-
tu svakoj stvari; naime tu riječ
prvi
često rabi u tom značenju, a
o prvoj materiji gotovo nikada. Stoga
bezoblično
i
ἄμορφον
nije
Aristotel toliko pridao prvoj materiji, koliko i bilo kojem subjek-
tu, oblikovanom doista vlastitom formom, ali do tada neobliko-
vanom tuđom <formom>. Nije daleko od tog smisla da se takvu
materiju, najbliži subjekt može nazvati akcidentalno ne-bićem;
naime, budući da je do tada neoblikovan onom formom koju tre-
ba primiti, do tada je ne-biće; ono:
τὸ δὲ τί
, ono što i biće jest kip
i krevet – i stoga je <najbliži subjekt> akcidentalno ne-biće. To se
može uistinu tvrditi o svim subjektima općenito.
10
5
25
