Franciscus Patricius: Discussionum peripateticarum tomus quartus (Liber I-V) - page 255

PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
157
15
10
5
nova forma odjevena. Također je nalik tlapnji i izmišljotini, da
ona bude i gola i odjevena istovremeno – to se uopće ne bi moglo
ni misliti.
Ali neka bude da se može misliti i da može biti, pitat ću, je li
tada ona materija tijelo, da li zauzima mjesto, je li osjetilna? Te,
naime, neskladnosti Aristotel je pridao odvojenoj materiji [392]
onim riječima koje smo već dva ili tri
6
puta naveli iz 1. knjige
O
nastajanju
. Ali, ako ni u koje vrijeme sjeme, iz kojeg nastaje ili ži-
votinja ili biljka, ne bi bilo neosjetilno, uvijek bi bilo tijelo, uvi-
jek bi zauzimalo mjesto. Treba reći da to ogoljivanje materije nije
Aristotelova filozofija – bilo da nastaje u istom trenu, bilo također
prije ulaska nove forme. Aristotelovo je, dakle, učenje da je mate-
rija neodvojiva,
οὐ χωριστήν
. Uvijek s kontrarnošću, nikada bez
forme. Stoga neka izađu ti ogolitelji iz aristotelovske škole.
No što treba držati o prvim formama elemenata? Neka se zrak
promijeni u vodu. Što treba reći – da je materija onog zraka forma
ogoljenog zraka
7
? Da li će iste besmislice slijediti? Dakle ni u ko-
jem nastajanju formi, niti u prvom, niti u drugom, niti u ostalima
materija ne biva ogoljena tako, da joj ni u kojem vremenu ili tre-
nutku nije oduzeta forma. Ako to stoji, na koji će se način reći da je
prva materija uzrok i počelo nastajanja ili nastalih <stvari>. Zrak
se mijenja u vodu, ali voda ne nastaje iz materije kao iz subjekta,
nego iz složenog tijela i već oblikovanog, doista oblikovanog pr-
vom formom.
Kamen je oblikovan drugom formom, ne biva iz gole materi-
je, nego nastaje iz oblikovanih tijela. Gola materija nije počelo
6
Usp. str. 148. bilj. 4. i str. 152. bilj. 7.
7
Držim da je riječ o tiskarskoj pogrešci i da bi umjesto:
Materiam illius
aeris, forma aeris denudati
? trebalo stajati:
Materiam illius aquae, forma aeris
denudati
? – da je materija one vode forma ogoljenog zraka? Petrić konstruira
(apsurdni) način na koji bi elementi mogli prelaziti jedni u druge, npr. zrak
u vodu. On očito ne može zamisliti da bi zrak prešao u vodu tako da se
forma zraka promijeni u formu vode. Da bi se zrak promijenio u vodu prvo
mora otići forma zraka. Preostala materija zraka prelazi zatim u vodu. Ali
ona se ne može promijeniti u materiju vode, jer materija je svim elementima
zajednička i ista: prva neoformljena materija – dakle materija zraka kojemu
je otišla forma zraka postaje forma vode – a to je naravno besmislica.
20
25
1...,245,246,247,248,249,250,251,252,253,254 256,257,258,259,260,261,262,263,264,265,...440
Powered by FlippingBook