PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
159
5
nastajanjā formi, niti prvih, niti ostalih – nikojih, dakle. Nije po-
čelo ikojeg nastajanja, nego počelo svih nastalih <stvari>, unu-
trašnje,
στοιχεῖον
, element,
αἰτία
, uzrok ili radije
συναιτία
, su-
uzrok – zajedno s formom jer je u svakoj nastaloj <stvari>; osim
ako bi netko rekao, jer je materija bezoblična i ima prirođenu liše-
nost svih formi i za sve je <forme>
δυνάμει
– u mogućnosti i sve
prihvaća i sve ih, kako mnogi iz averoističke peripatetičke škole
kažu, izvodi iz svoje mogućnosti i proizvodi ih, kao žena i majka,
iz svoje utrobe, a njezin bitak nije ništa drugo nego čista moguć-
nost za sve forme. Sve to gotovo cijeli peripatetički senat i narod
poučava. A sve to ima dvosjekle i mnoge teške poteškoće. Mnoge
ćemo nastojati izložiti, da pokažemo kakvo nam je učenje o pri-
rodi i o počelu prirodne znanosti prenijela peripatetička škola.
Stoga prvo reći da je ona lišena svih formi, suprotno je Ari-
stotelovim riječima, onima koje su u 1. knjizi
O nastajanju
u 5.
poglavlju: »Da nije moguće da ona (materija
8
) ikada bude bez
trpnje i bez forme.« I one <riječi> koje smo donijeli gore:
»Mi
pak kažemo da postoji neka materija osjetilnih tijela, ali da ona
nije odvojena, nego uvijek s kontrarnošću, iz koje nastaje ono što
se naziva elementima.« I ovim <riječima> također: »Materija je
sredina (tj. dvog kontrarnoga
9
), neosjetilna i neodvojiva.« Ako je,
dakle, nemoguće da materija u ikojem vremenu bude bez formi
i da uvijek jest s kontrarnošću i da nikad nije odvojena od formi,
kako je lišena svih formi? Reći će ovdje da ja, neupućen u peripa-
tetičko učenje, ne razumijem duh Aristotelov; naime, da nije ma-
terija bez formi, nego da je po svojoj naravi i po sebi bezoblična,
potpuno lišena forme.
8
Petrićev umetak u Aristotelov tekst.
9
Petrićev umetak u Aristotelov tekst.
10
15
20
25
