PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
161
20
25
Čujem lijepe riječi, zvučne, ozbiljno izložene, ipak nejasna se
stvar ne objašnjava; nemoguća se stvar ne izvodi tako, da bi se
činilo da je moguća. Neinteligibilno je da materija po svojoj na-
ravi jest bez ikojih formi, da ipak nikad nije bez svih formi. Svaki
čovjek razumije, kada se kaže da je vatra po svojoj naravi topla,
voda po naravi vlažna, a zemlja po naravi teška i što je takvo po
naravi, da je uvijek takvo. Nebo se po naravi kreće ukrug, uvijek
se kreće ukrug. Sunce je po naravi sjajno i uvijek je sjajno. Ne bi
li me bili isfućkali iz njihovih škola da sam rekao: Sunce je po
naravi sjajno, ali je ipak uvijek tamno? Nebo se po naravi kreće
u krugu, ali se ipak nikad ne kreće u krugu? Čovjek je po naravi
životinja, ali ipak nikad nije životinja? Čovjek je po naravi racio-
nalan, ali ipak nikad racionalno ne zaključuje? Ili, kakvo je to
čudo, ako to nije tako – materija je po naravi bez ikoje forme, ali
ipak nikad nije bez ikoje forme? To su prazne riječi i cvrkutanja
10
daleko više nego one ideje toliko puta ismijane tako djetinjastom
obiješću. Ali neka bude, neka se dopusti, ta materija neka bude
bezoblična po svojoj naravi.
Što će oni reći? Hoće li joj se dati bar ona forma ili bit po kojoj
je materija a ne neko drugo biće, nego materija? Ako bi to nijeka-
li, materija neće biti materija. Ako bi se dozvolilo, reći ćemo da
ima svoju formu po kojoj je materija a ne nešto drugo, ako je do-
ista istinit onaj poučak da je stvar po sebi forma i, usprkos tome,
da se može reći da je bezoblična i lišena svih formi, tj. tuđih. [393]
Na taj je način i vatra bezoblična, ne drugačije nego voda, ne dru-
gačije, nego što su bezoblični drvo, kamen, govedo, čovjek, lišeni
svih tuđih formi, svaki od njih ima jednu <formu>, a sve ostale
nema. Što osobito ima ta materija da se naziva bezobličnom?
10
Teretismata
je transliteracija grčkog termina i asocijacija na Aristo-
telov tekst: ARIST. APo 83a.32–33: τὰ γὰρ εἴδη χαιρέτω· τερετίσματά τε
γάρ ἐστι. Riječ τερέτισμα znači zapravo cvrkutanje ptica, ali i prazno br-
bljanje. U trećem svesku za taj grčki termin upotrebljava Petrić prijevod
terriculamentum
– strašilo (na dva mjesta, Franciscus Patricius:
Discussio-
num peripateticarum tomus tertius
, Frane Petrić
, Peripatetičke rasprave, svezak
treći
, Institut za filozofiju, Zagreb 2009, str. 234 r. 4. i 13.). U ovom četvrtom
svesku termin
terriculamentum
uopće se ne rabi, ali na šest mjesta Petrić
upotrebljava grčku riječ u transliteraciji. Prevedena je grčka riječ.
10
5
15
