PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
167
20
5
Ako bi se reklo površina – treba ih ismijati. Neka, dakle, bude
tijelo. Dvije stvari tu treba razmotriti: da li prirodno tijelo ili ma-
tematičko ili neko treće? Reći da je materija prirodnih stvari ma-
tematičko tijelo, sam je učitelj odbijao u 1. knjizi
O elementima
12
.
Nužno je dakle, da to bude prirodno tijelo, ako je uopće tijelo. A
jasno je po Aristotelovu poučku da je tijelo. Otvoreno ga zove
tijelom, ali ne-osjetilnim [394]
σῶμα οὐκ αἰσθητόν
. A jasno je da
su iz tog mjesta neki grčki tumači
13
uzeli ono:
σῶμα ἄποιον
– ti-
jelo bez kvalitete. To je mnogo bliže Aristotelovu mišljenju, nego
ona Averoesova forma tjelesnosti
14
. Ako je ona isto što i tijelo bez
kvalitete, kako se nekima činilo, aristotelovska je i ta tjelesnost.
Ali ako ta nešto drugo znači, nije aristotelovska.
Razmotrimo to Aristotelovo
σῶμα οὐκ αἰσθητόν
, ne-osje-
tilno tijelo, a kako tumače
σῶμα ἄποιον
,
15
tijelo bez kvalitete,
je li to nešto? Je li negdje? Da nije nigdje, sam poučava malo ka-
snije ovim riječima: »Kad postoji i materija tjelesne supstancije,
tijela <upravo> takvog (naime ne postoji nikakvo zajedničko ti-
jelo), ista je i po veličini i po trpnji, u razumu zaista odvojena, a
s obzirom na mjesto neodvojena.« Ako s obzirom na mjesto nije
odvojena, onda nije nigdje. Što je dakle ili gdje je? Materija je
zajednička svim tijelima, elementima, nebesima, te je u skladu s
razumom da ispunjava cjelokupno mjesto, koje je ispunjeno toli-
kim tijelima. Ali, ako je tako, zašto kaže da ne postoji zajedničko
tijelo? A <postoji li> materija takvog tijela?
12
Knjigom
O Elementima
naziva Petrić Aristotelov spis
De caelo
– što
i sam kaže. Ovdje Petrić misli na Aristotelovu kritiku atomista (ARIST.
Cael. 299a.11–13 i dalje: Ὅσα δὲ περὶ τῶν φυσικῶν σωμάτων ἀδύνατα
συμβαίνει λέγειν τοῖς ποιοῦσι τὰς ἀτόμους γραμμάς͵ ἐπὶ μικρὸν
θεωρήσωμεν καὶ νῦν·). Usp. IV svezak
Peripatetičkih rasprava
, knjiga 7. str.
387. r. 9–10.
13
Npr. Simplicije i Filopon, usp. PHILOPONUS, In Ph. 17.577.12–13:
οὐδὲν γὰρ ἄλλο ἐστὶ τὸ τοιοῦτον διάστημα ἢ σῶμα ἄποιον.
14
Petrić tu misli na Averroesov spis
De substantia orbis
i na Averroeso-
vo učenje o materiji osjetilnih stvari koja osim različitih formi nužno ima
i
dimensiones interminatae
. Te
dimensiones interminatae
ne postoje jedino u
nebu.
15
Petrić ima dva prijevoda za ἄποιον:
inqualificatum
i
qualitate carens
.
10
15
