PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
171
15
10
5
ja> je odvojena od veličine i trpnje u razumu, ali s obzirom na
mjesto nije odvojena.« I prije je rekao: »Za nju je nemoguće da
ikada bude bez trpnje, niti bez forme.«
16
Ne postoji, dakle, nika-
kvo zajedničko tijelo koje je u samoj stvari i s obzirom na mjesto
odvojeno od veličine i kvalitete, a nemoguće je da postoji mate-
rija, tijelo
ἄποιον
, tijelo
οὐκ αἰσθητόν
, neodređeno, neosjetilno,
bez kvantitete, bez trpnje i kvalitete i forme. Nigdje neće biti to
tijelo
ἄποιον, οὐκ αἰσθητόν
, neodređeno, neosjetilno, pa je ne-
moguće da ga se nađe. Što, dakle, neće li iz toga nužno slijediti to
da je nemoguće da materija postoji?
Znam pravilo da je <materija> odvojena u razumu, a ne s
obzirom na mjesto. No što je to nego san? »Besmisleno je, naime,
vjerovati mišljenju«,
τὸ δὲ τῇ νοήσει πιστεύειν ἄτοπον
– pouča-
vao nas je sam prvak, tj. kad se razum ne slaže sa stvari.
Što ima naš razum s prirodom? Da li razum stvara nešto od
prirodnih stvari? Slično je reći: materija bez kvaliteta i kvantiteta
i nikad nije i ne može biti, ipak razum misli da je ona bez njih
– kao kad bi tko rekao da nebo nikada ni u koje vrijeme nije bez
kretanja, a razum ipak misli da je bez kretanja. I tako, kad bi tko i
mislio da je nebo bez kretanja, ipak nikada nije bez kretanja.
Na isti način: ako bi tko mislio da je materija bez kvaliteta
– ipak bez kvaliteta nije nikada, niti po svojoj prirodi može biti.
Zašto je, dakle, to bilo dopušteno Aristotelu, zašto je <bilo dopu-
šteno> njegovim sljedbenicima prenositi silu mišljenja na priro-
du? Zašto su za ono, što nikada nije, rekli da jest po naravi?
Rekli su da materija nikada ne postoji bez kvaliteta, a ipak su
tvrdili da po svojoj naravi postoji bez kvaliteta? Nikada materija
nije bez forme, zar su ipak tvrdili da je po svojoj naravi bezoblič-
na? [395] Tako su učinili u odnosu na materiju ono, što su nijekali
da je moguće u ostalim stvarima: da ono što je uvijek po naravi,
ipak nikada nije, nikada ne dođe do ozbiljenja.
Poučavali su pitagorovci, poučavali su i platoničari da je ma-
terija po svojoj naravi bezoblična, ipak da nikad nije bez formi,
tj. dok traje ovaj ures svijeta. No dozvoljavali su da će biti vri-
16
Nema grčkog, usp. ARIST. GC 320b.16–17: ἣν οὐδέποτ΄ ἄνευ
πάθους οἷόν τε εἶναι οὐδ΄ ἄνευ μορφῆς.
20
25
30
