PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
175
15
25
10
5
naime, nužno da se materija stoga treba nazivati i biti gola, jer
bi, da ima vlastitu formu, bilo zabranjeno da druge nadođu i da
ih primi. Dozvoljeno je u 1. knjizi
Elemenata
da ona bude najprije
oblikovana formama, potom, dok su one samo potisnute, da se
oblikuju mješavine, jedne nad drugima, ne drugačije nego što je
i čovjeku prvo dozvoljen vegetativni život; a dok on nije ni poti-
snut niti uništen, nego živ k njemu dolazi i senzitivni <život> i
k njemu zdravom dolazi razum, premda također prethodne for-
me elementarnog miješanog ni na koji način nisu propale ili bile
oslabljene.
Stoga zašto ono što dozvoljavaju već oblikovanim subjek-
tima, zabranjuju materiji, koja će se po sebi slabašno odnositi
prema otporu, pa i kad bi imala vlastitu formu, svakako slabiju
nego što su jake forme elemenata, i koja će svojom slabošću lakše
trpjeti odbacivanje nego one. Dakle, ako je moguće, neka se do-
nese jači razlog za tu izmišljotinu koji će uvjeriti one koji se nisu
zakleli <Aristotelu>. Nije <materija>
πανδεχής
iz onog razloga,
po kojem kad budu odložene prethodne <forme>, sve preostale
može primiti na taj drugi način.
Naime, materija neba, a to je ponajveći dio svijeta, nikada po
Okelovu i Aristotelovu poučku ne odlaže formu neba. Nema, da-
kle, ta materija mogućnost za primanje drugih formi, osobito ne
svih. I ako bi se reklo da ima, ta će mogućnost, budući da nikada
neće doći do ostvarenja, uvijek biti uzalud. Od toga je i jedno i
drugo protiv njihovih poučaka.
No jer su Simplicije i Averoes među čelnicima iz senata, da
bi to izbjegli, a povod im je dan u
Metafizici
17
, izmislili nebu neku
drugu materiju, siđimo k elementima koji svi imaju materiju iste
vrste.
Vrlo je prošireno učenje da se svi elementi mijenjaju među-
sobno jedni u druge, da zemlja postaje voda i obratno da voda
postaje zemlja, voda da isto tako prelazi u zrak i obratno; da se
17
Petrić vjerojatno misli na ARIST. Metaph. 1050b.20–23: οὐδ΄ εἴ τι
κινούμενον ἀΐδιον͵ οὐκ ἔστι κατὰ δύναμιν κινούμενον ἀλλ΄ ἢ ποθὲν
ποί (τούτου δ΄ ὕλην οὐδὲν κωλύει ὑπάρχειν)͵ διὸ ἀεὶ ἐνεργεῖ ἥλιος καὶ
ἄστρα καὶ ὅλος ὁ οὐρανός.
20
30
