PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
153
10
5
Mislim da o mjesnom kretanju to nikom nije dvojbeno, jer
ono što se kreće <mjesnim kretanjem> tijelo je i to osjetilno tijelo.
Isto poučava o mijenjanju u knjizi
O nastajanju
u 4. poglavlju:
»Mijenjanje je, kad se nešto mijenja u svojim trpnjama ili kontrar-
nima ili srednjima, dok neki subjekt koji je osjetilan, traje.«
Da također i rast biva u takvom oblikovanom subjektu, utvr-
dio je u sljedećem poglavlju već prije navedenim riječima, tj. ovi-
ma: »S obzirom na što se zbiva mijenjanje povećavanja i smanji-
vanja (a čini se da se povećavati se i smanjivati se zbiva s obzirom
na veličinu) – na koji to način treba prosuditi? Da li <treba prosu-
diti>, da tijelo i veličina nastaje iz veličine i tijela u mogućnosti, a
aktualno pak iz onog netjelesnog i što je bez veličine? Budući da
se to može reći na dva načina, na koji način biva povećavanje – da
li iz materije koja je odvojena sama po sebi, ili <iz materije> koja
postoji u drugome tijelu, ili je nemoguće na oba načina?« A zašto
to? »Postojeći kao odvojena ili neće zauzimati nikakvo mjesto, ili
kao neka točka, ili će biti prazan prostor, ili neosjetilno tijelo.« No
ono u čemu biva porast, ima veličinu i zauzima mjesto i tijelo je i
osjetilno tijelo; a takvo je <ono> što zovu drugom materijom.
No da li nastajanje i propadanje biva u prvoj ili u drugoj
materiji? To je dvojbeno. Čini se da, osim nastajanja elemenata,
svako drugo nastajanje biva iz druge materije. Ako, naime, ne
bi postojala nikakva druga jednostavna tijela osim elemenata, i
sve bi bilo sastavljeno iz elemenata, nužno je da bi ono složeno
pripadalo nastajanju drugih <stvari>. A na taj način pokazat će
se kao istinito ono Aristotelovo: da počela osjetilnih <stvari> tre-
15
20
25
