PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 3.
147
20
5
nešto bude u osnovi tom kontrarnom što ga podržava, u čemu je
učvršćeno, u čemu jest i na što se oslanja i to je nazvao subjekt,
ὑποκείμενον
. I premda je obećao govoriti o nastajanju prirodnih
stvari, pokazao je to u stvarima umješnika. Rekao je da je čovjek
subjekt neobrazovanog i obrazovanog, mjed <subjekt> kipa, sjeme
životinja i biljaka, kamen <da je subjekt> merkura
2
, drvo kreveta.
Kasnije u knjigama
O nastajanju i propadanju
raspravljao je o
nastajanju prirodnih stvari, izložio je i primjere prirodnih stvari:
tijelo <kao> subjekt zdravlju, bolesti, toplini, hladnoći, vlažnosti,
suhoći i ostalo takvo. U tim <primjerima> ponajviše je dostojno
pažnje duše da u tako mnogim pokrenutim i završenim raspra-
vama i kvestijama o materiji i o subjektu nastajanja nije donio
[390] nikakav primjer o prvoj materiji, nije <o njoj> izgovorio ni
riječ u cijeloj 1. i 2. knjizi
Fizike
, u cijeloj 1. i 2. knjizi
O nastajanju
i propadanju,
u cijeloj 1., 2., 9., 10. i 12. knjizi
Metafizike
. Tako je
daleko od toga da bi nas on poučio o toj prvoj materiji, ili da bi
je dokazao (što znam da će biti nešto nečuveno u cijeloj peripate-
tičkoj školi), da ju je čak opovrgavao i pobijao u korist nastajanja
– ne slažući se u toj jednoj stvari s Okelom od kojeg je mnogo
posudio – da bi se, naime, suprotstavio Platonu i pitagorovcima.
Oni su tu golu materiju smatrali sposobnom da primi sve forme,
a potom odjevenom svim formama.
Tu golost Aristotel potpuno odbacuje. Naime u 1. knjizi
O
nastajanju
u 5. poglavlju raspravljajući o povećavanju i smanjiva-
nju dvoji ovako: »S obzirom na ono što je mijenjanje povećavanja
i smanjivanja (a čini se da se povećavati se i smanjivati se – zbiva
s obzirom na veličinu) – na koji to način treba prosuditi? Da li
da iz veličine i tijela u mogućnosti, a aktualno iz netjelesnog i
ne-veličinskog biva tijelo i veličina? I budući da se na dva načina
2
Usp. ARIST. Ph. 190b.7: οἷον ἐκ τοῦ λίθου ὁ Ἑρμῆς – tj. iz kamena
(rudače) se dobiva živa.
10
15
25
