PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
141
10
5
Kad riješe sve te stranputice, povući ćemo se i reći ćemo da
su jako oštroumno filozofirali. Ako ne riješe, tvrdit ćemo da smo
ispravno zaključivali, da su na temelju onog uvjeta aktualnog
bića sve ostale forme, osim prve, akcidenti. Tvrdit ćemo da je i
ta prva akcident na temelju bezuvjetnog uvjeta akcidenta, ako
nam se konačno, i poslije toliko stoljeća, ne donese definicija sup-
stancije na koju se ta prva forma uistinu svodi i može se zvati
supstancijom.
Ako se to ne dogodi, uzalud će se u filozofiji pjevati tvrdo-
korni otrcani napjev: forma je supstancija: ili – jer je
glavna
u stva-
ri, ili – jer donosi
vlastita djelovanja
, ili – jer
daje bitak
stvari, ili – jer
je
ono što bijaše biti,
ili – jer je
ono što
stvari, ili – jer je
razlog
, ili – jer
je
definicija
– zato jer sve to može imati, a da ipak bude akcident.
Definicija supstancije [na margini]
Jedino će utočište biti, ako nam definiraju supstanciju, tako
da se tom definicijom uistinu obuhvati forma. Ako se to ne dogo-
di, s razlogom nećemo slušati ta vikanja tisuću puta ponavljana
bez ikakva razloga: forma je
supstancija
, forma je
prva
supstanci-
ja, forma je
prvotna
supstancija, forma je
više
supstancija.
I nije dovoljno što se u 9. knjizi
Metafizike
u 2. poglavlju kao
na ovaj način definira supstancija: »Jer, ako postoji supstancija,
uzrok je da svako pojedino jest.« Pitamo naime, da li oblik daje
bitak kipu da biva kip ili mjed? Da li oblik kreveta može dati bi-
tak da krevet jest? Da li oblik kuće može dati bitak kući da bude
kuća?
Ako bi netko dvojio, navest ćemo vrlo mnogo mjesta iz Aris-
totela i između glavnih ono koje tu definiciju u istom poglavlju
slijedi ovim riječima [389]: »Stoga od onih koji definiraju, jedni
15
20
25
