PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
135
20
15
25
5
stvari same, bîti stvarī, ne imena, ne kolokvijalnu upotrebu, ne
neko mišljenje mudrih.
Stoga neka nam se otkrije onaj presveti mistički misterij, o
kojem se uvijek govori ali nikada jasno. Što je supstancija? Pitam
<što je> u stvari, ne pitam <što je> po imenu, da naučim, je li
forma u samoj stvari, a ne samo po imenu supstancija.
Navedeno je prvo da je supstancija ono što stvari daje bitak.
Dvojio sam, da li sama forma daje bitak stvari, ili i materija? Od-
govoreno je: jedna i druga, no da je to učinjeno djelovanjem forme
koja aktualno čini da stvar jest, a da je materija samo u moguć-
nosti. Dvojio sam ponovno, da li toplina, suhost, lakoća, rijetkost
pristupaju goloj materiji, da li će one učiniti vatru? Odgovoreno
je da su to kvalitete koji pripremaju za formu. Pitano je treće, što
bi bila ta forma? Ono što daje bitak vatri? Dodao sam da te četiri
kvalitete <same> čine da bude vatra, da ne trebaju ništa drugo.
Češće je ponovljen taj izraz, da je forma ono što stvari daje bitak.
Konačno poslije ne malo zahtjeva, tražio sam da se odredi što bi
bila ta forma? Zašto te kvalitete ne bi davale bitak vatri?
Dugo se oklijevalo, konačno je stvar riješena: da je forma ono
što je glavno u stvari, od čega navlastito proizlaze njezina dje-
lovanja. Glavno je, dakle, u vatri toplina i ostale <kvalitete>, jer
djelovanja vatre: grijati, sušiti, razrjeđivati, dizati se u vis ne pro-
izlaze ni od čega drugog, nego od njih, stoga da su te <kvalitete>
forma vatre – dakle akcidenti su forma vatre, dakle i ostalih ele-
menata, dakle i miješanog iz elemenata; u njima <elementima>
oni nisu akcidenti, postoje kao supstancije.
Navedeno je, da je forma ona koja pridolazi stvari u moguć-
nosti, tj. materiji, a da su akcidenti oni koji pridolaze aktualnoj i
već oblikovanoj stvari. Ako je to istinito, kako je rečeno, da prve
kvalitete prilaze prvoj još neoblikovanoj materiji i da se s njom
povezuju? I nije to
42
Aristotelovo; kad je, naime, definirao akci-
dent, nije rekao da
je prisutan
43
stvari, bilo aktualnoj, bilo u mo-
42
Tj. da akcidenti pridolaze aktualnoj i oblikovanoj stvari.
43
Ovdje bih očekivala glagol
accederet
, jer Petrić hoće reći da Aristotel
ne definira akcident kao ono što
pridolazi i odlazi
nego kao ono što može
biti ili ne biti
u nekom istom. Ovako, kako stoji:
accideret
, tj. pripada nečemu
10
30
