PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
133
20
15
25
10
5
30
Ne spašava ih iz tog nagomilavanja ono čime se općenito
[387
41
] razmeću u peripatetičkim školama da prethodne forme
ostaju doduše u subjektu, ali potisnute, oslabljene. Dapače to po-
tisnuće ili ta oslabljenost potvrđuje našu misao. Ona je svojstve-
na kvalitetama, budući da supstancija ne prima ni više ni ma-
nje – po izlaganju njihova prvaka. Osim toga, povlači se forma,
povlače se akcidenti, brže se povlači forma nego neki akcidenti;
naime, kad odleti duša, ostaje ondje lik organskog tijela, ostaju
kvantitete, kvalitete koje su činile mješavinu, tako da bi se iz tog
razloga <akcidenti> u većoj mjeri mogli zvati bićima nego ona
forma koja je propala. Nastaju akcidenti, nastaje forma, propada-
ju oni, propada i ona i to bez propadanja subjekta. Isto je, dakle,
sve to, kako u formama, tako i u akcidentima.
Nekoć mi je u razgovoru prigovoreno da ja u želji za protu-
rječenjem izvrćem pojmove poznate, odobrene, učvršćene upo-
trebom senata, naroda i puka; da je ime supstancije uobičajeno
pridano ovom trojem: materiji, formi, složenom; da ja ne radim
ispravno kad zatirem taj običaj. Čudio sam se da je filozof, kako
se javno izjašnjavao, učinio takvu primjedbu; na to sam rekao da
je običaj naroda i senata imenom
psa
označavati zemaljskog ovog
našeg psa, drugog morskog, drugog nebeskog.
Da li, dakle, ako tražim razlikovanje, ako <tražim> bit sva-
kog pojedinog, uništavam običaj? Znao sam da je Aristotel pri-
dao ime supstancije tim trima, znao sam ipak da forme stariji
filozofi, da ih Aleksandar, prvak peripatetičkog senata, da ih Ga-
len i svi liječnici zovu akcidentima; a da puk naziva supstanci-
jom samo ono složeno, a ne formu, ne materiju koje ne poznaje,
ne zamjećuje, ne osjeća; dakle da nije u općoj upotrebi, da nije
u upotrebi cijelog senata mudraca to ime supstancije pripisano
onim trima, da je u upotrebi samo Aristotela i peripatetičke ško-
le. Ako je najviše u upotrebi svih, i to mudraca, <znao sam> da
ne tražim stvar neprikladnu, nedostojnu za muža filozofa – ako
je to ime <supstancija> dvosmisleno, ako je jednoznačno, pa i
ako je, kako sami nazivaju, analogno – da se donese definicija
supstancije i da ona bude poznata; da filozofi trebaju promišljati
41
Krivo paginirano 373.
35
