PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
123
15
5
forma
prije
nego materija. Sama forma također nije nikakva prva
supstancija. Jer prva od svih <supstancija> biva materija, druga
forma, treća ono složeno, na temelju cijelog prije navedenog mje-
sta, iz mnogih drugih gdje autor [385] peripatetičke škole spomi-
nje te tri supstancije.
No u 7. knjizi
Metafizike
u istom 7. poglavlju u kojem je po-
učavao o tome da je forma
prije
supstancije i materije i onog
složenog, drugom protuslovnošću sebi protuslovi kad kaže o
onom složenom: »To nešto je čovjek ili biljka, ili nešto drugo od
takvog za što najviše kažemo da su supstancije.« Na tom mje-
stu
μάλιστα
,
najviše
superlativ je od onog
μᾶλλον
,
više
kojim
je formu pretpostavljao drugim supstancijama, materiji i onom
složenom; na tom pak mjestu kaže da je ono složeno
najviše
sup-
stancija. To je pak netočno, ako se istraži istinom, jer nas se istim
razlozima uzročnosti, vječnosti, na temelju poučaka istog prva-
ka, uvjerava da materiju treba pretpostaviti složenom.
No je li forma, ne samo ona prva ili ona prije, ili ona savrše-
nija supstancija, nego je li uopće supstancija, daju nam priliku
dvojiti poučci i autoritet Aleksandra, najvećeg u peripatetičkoj
školi, te liječnikā i nekih starih filozofa koji su smatrali da forme
elemenata nisu supstancije nego akcidenti.
Što je akcident
[na margini]
Definicija akcidenta također je ista, potpuno odgovara formi.
Po Aristotelu i iz same stvari, forma bi bila akcident supstancije,
ali je ipak ne označava točno imenom. Ispitajmo, dakle, tu stvar.
Akcident se definira u 1. knjizi
Topike
u 4. poglavlju ovako: »Ono
što može biti u nečem pojedinom i ne biti u istomu.« Akcident
je također po Porfiriju: »što jest u nečemu ili nije u nečemu, a da
subjekt ne propada.« Kaže se, dakle, da akcident po svojoj priro-
10
20
25
