PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
119
5
To sam mjesto cijelo dopisao, ne samo da se pokaže ona ra-
zlika supstancijâ, nego također i ono što je pridodao da je forma
prije
i
više
biće, kako od materije, tako i od onog složenog; to po-
sebno treba razmotriti, jer to po drugi put ponavlja u istom po-
glavlju s nekim dodatkom: »Stoga forma i ono što je iz obje čini
se da je
više
supstancija nego materija.« I u 7. poglavlju: »Formom
pak nazivam
ono što bijaše biti
svakoga i prvom supstancijom.«
O formi treba raspraviti sedam <pitanja>
Forma. Materija
[na margini]
Iz toga trebamo raspraviti sedam poučaka: [1] na koji je način
forma
više
biće, [2] <je li>
više
supstancija, [3] <je li>
prva
sup-
stancija, [4] <je li>
prije
od materije, [5] < je li > složeno
više
sup-
stancija, nego materija, [6] je li forma
uopće
supstancija i [7]
kakva
supstancija <je forma>.
Uzmimo prvo: Forma je
više
biće nego materija. Što je biće?
Ono što jest. Forma je biće, jer jest. Materija je također biće, jer
jest. Što je, dakle, ono
više
? Ni kod koga u peripatetičkoj školi
dosad nisam pronašao da je razloženo to
više
. Čini se da znači
ili
savršenstvo
ili
jakost
ili
trajanje
ili nešto takvo. Ako bi rekao
jakost
, forma će biti kvaliteta; naime slabost i jakost nisu svojstva
supstancije nego kvalitete, kako ih je poučio njihov prvak. Ako
bi rekao trajanje, trajnija je, dakle, forma nego materija; no for-
ma je propadljiva, a materija vječna, po poučku njihova oca; tako
će propadljivo biti trajnije, vječnije (da tako kažem) od vječnog
i nepropadljivog. Ako bi to netko dopustio, bit će kao prebjeg
prognan iz peripatetičke škole.
Ako bi ono
više
značilo
savršenstvo
, pitamo je li propadljivo
savršenije od nepropadljivog, vremenito od vječnog, je li učinak
savršeniji od uzroka? Materija je, naime, uzrok da forma jest, a
nije forma uzrok da materija jest. Materija je aktualno materija,
10
15
20
25
30
