PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
121
a forma je u utrobi materije
prije
u mogućnosti, – a ozbiljenje je
savršenije od mogućnosti.
Nakon što je forma izvučena iz utrobe materije i sama je ak-
tualno; u prvom je stanju nesavršenija od materije koja je aktu-
alno materija. U drugom stanju, što se tiče ozbiljenja jednaka je
materiji, a ne savršenija. K tome: ako je kod Aristotela supstancija
savršenije
biće nego akcidenti, zato jer je
prije
i uzrok je da druge
<stvari> postoje, iz istih tih razloga materija, jer je
prije
nego for-
ma i uzrok da forma postoji, bit će
savršenije
biće od same forme.
Dakle na temelju svih tih razloga, materija je savršenija i bit će
više
biće nego sama forma i
savršenija
je supstancija nego forma
– na temelju istih razloga.
No, zašto kaže za formu da je prva supstancija i
prije
, kako
materije, tako i onog složenog? Jest
prije
od onog složenog, s ob-
zirom na vrijeme, ili radije, ne s obzirom na vrijeme, nego s ob-
zirom na uzročnost (da tako kažem); no prije od materije nije ni
s obzirom na vrijeme, jer je ona vječna, a forma nastaje, niti tako-
đer s obzirom na ikoje drugo značenje onog
prije
koje je Aristotel
iznio ili u
Predikamentima
ili u 5. knjizi
Metafizike;
a tome sasvim
suprotno tvrdi u 11.
37
poglavlju, naime da je materija
prije
. »Po-
tom drugačije <je ono> što je prema mogućnosti i ono što je pre-
ma zbiljnosti. Naime, ono što je prema mogućnosti je
prije
; ono
što je prema zbiljnosti
kasnije
, kao što je npr. prema mogućnosti
<
prije
> polovica od cijelog i <
prije
> dio od cijelog i <
prije
> materi-
ja od same supstancije.« Zar se tu izrijekom ne kaže da je materija
prije
nego sama supstancija, tj. nego forma ili ono sâmo složeno?
Koja je to protuslovnost poučaka? Kakva je to filozofija?
Nije mogao, mislim, peripatetički narod kao spasitelj spasiti
prvaka, premda navodi iz
Predikamenata
ono
prije
:
po dostojan-
stvu
38
, jer to dostojanstvo ovisi o savršenstvu, o izvrsnosti – ili je
s njima jedna stvar. A da to bolje odgovara materiji nego formi
ili onom složenom, pokazano je na temelju njezine vječnosti, iz
uzročnosti, iz vječnog djelovanja. Ni iz kojeg razloga, dakle, nije
37
Tj. 5. knjige
Metafizike.
38
Usp. ARIST. Cat. 14b.3–5: ἔτι παρὰ τὰ εἰρημένα τὸ βέλτιον καὶ τὸ
τιμιώτερον πρότερον εἶναι τῇ φύσει δοκεῖ·
5
10
15
20
25
30
