PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
117
15
5
obrazložiti na koji je način forma više priroda, kad su podjed-
nako počela i uzroci
τοῦ κινεῖσθαι
, onoga
kretati se
. Pa ako je
forma više uzrok toga
kretati se
, tada će forma biti nesavršenija i
manje priroda nego materija, jer, budući da je
τὸ κινεῖσθαι
trp-
nja, pripada nesavršenosti, kao što
τὸ κινεῖν
<pokretati> pripa-
da savršenstvu i djelovanju. Tu stvar u Aristotelovoj filozofiji ne
dopušta ni najneznatniji iz naroda.
Zatim ćemo ga pitati o tome, kako nas uči da je materija
δυνάμει
, u mogućnosti, a forma
ἐντελεχείᾳ
, aktualno? Kad je
materija u mogućnosti,
δυνάμει
za formu? I forma nije aktualno,
nego je ozbiljenje, ne materije ili onog složenog, nego <ozbilje-
nje>
τοῦ δυνάμει
, mogućnosti same materije?
Ako su u oba tumačenja nerazmrsivi labirinti, ako su najsjaj-
niji duhovi izmučeni tom dvosmislenošću, čemu ćemo se nadati
iz takvog nauka?
Kaže da je forma uzrok, jedan od četiriju rodova uzroka. Ako
se sviđa, neka bude jedan unutrašnji uzrok samog složenog, ne-
ćemo osporavati, ako se također otvorenije s platoničarima nazi-
va
συναίτια
, su-uzrok. Zatim ćemo dodati od gornjih imena for-
me ona:
οὐσία, τὸ τὶ ἦν εἶναι, λόγος, παράδειγμα
, »supstancija,
ono što bijaše biti, razlog, predložak.« Osim toga ćemo dodati da
nam je Aristotel na više mjesta razlučio trostruku supstanciju:
materiju, formu, ono složeno iz njih, među ostalim u 7. knjizi
Metafizike
u 3. poglavlju: [384] »Najviše se pak čini da je supstan-
cija prvi subjekt. Takav se na neki način zove materija, na drugi
način forma, a na treći ono što je iz njih. Zovem materijom, npr.
mjed, formom oblik ideje, ono iz njih pak cijeli kip; stoga, ako je
forma
prije
materije i
više
biće, bit će i
prije
onoga što je iz obje.«
10
20
25
