PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
107
5
ćete reći da je to ona univerzalna forma koja se nalazi u svim
jedinkama što je isprva nazvala univerzalnim u mnogom naša
platonička obitelj, a ne vi, peripatetička škola. Naime, ako to ne
postoji, ne postoji realna stvar. Ismijavate platoničke ideje, ono
univerzalno prije mnogog. Ono treće koje je rod, univerzalno po-
slije mnogog, vaš prvak drži da je ili ništa ili nešto kasnije.
30
Neka, dakle, bude ta forma roda, forma jednostavno, ona uni-
verzalna forma u mnogom. Pitamo vas, poučite nas koja je od tih
formi roda počelo nastalih stvari? Ima ih, naime, više; jedne u drugi-
ma, kao trokut u četverokutu. Možda nećete odobriti da je to forma
vrste čovjeka, naime ona je posljednja; da li pak forma roda životinje,
živog bića, tijela ili konačno supstancije? One su jedne u drugima,
kao trokut u četverokutu
31
, manji opseg u većemu. Za koju, dakle,
od ovih tvrdite da je prije drugih počelo nastalih stvari, jedinki stvo-
renih od prirode. Čini se da je u skladu s razumom da ćete reći da je
ona prva najopćenitija forma roda supstancije počelo ostalih.
Počela
<ne proizlaze> iz ničega drugog, a iz počela <proizlazi> sve.
32
Ako postavljate tu <formu roda supstancije> ili također koju
god drugu univerzalnu, kako se čuva onaj uvjet forme da svojim
prisustvom i odsustvom čini mijenjanje? Taj <uvjet> odgovara
samo formama jedinkama.
Kako onaj drugi <uvjet>: da fizičar raspravlja o fizičkim i
propadljivim formama? Na koji će način također biti istinita ona
misao u 3. knjizi
O nebu
u 7. poglavlju, ovako iznesena: [382]
»Možda treba da počela osjetilnih <stvari> budu osjetilna, a vječ-
nih vječna, propadljivih pak propadljiva: svakako istorodna sa
svojim subjektima.« Obećavaju nam: istražujemo počela osje-
tilnih, propadljivih stvari. Zašto nam se, dakle, podmeće forma
30
Petrić tu govori o
sporu oko univerzalija
i zauzima konceptualistički
stav – forma, univerzalno je u mnogom i tvrdi da tzv. konceptualizam do-
lazi iz platoničke škole.
31
Usp. ARIST. de An. 414b.28–29: παραπλησίως δ΄ ἔχει τῷ περὶ τῶν
σχημάτων καὶ τὰ κατὰ ψυχήν· Također Simplicius, in de An. 11.108.12–13
ἐπὶ δὲ τῶν σχημάτων τὸ τρίγωνον ἐν τῷ τετραγώνῳ͵ καὶ τὸ θρεπτικὸν
ἐν τῷ αἰσθητικῷ.
32
Usp. ARIST. Ph. 188a.27–28: δεῖ γὰρ τὰς ἀρχὰς μήτε ἐξ ἀλλήλων
εἶναι μήτε ἐξ ἄλλων͵ καὶ ἐκ τούτων πάντα·
10
15
20
25
