PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 2.
105
15
25
10
5
ništa od toga otvoreno učio. Izrekao je ime forme, svoje mišljenje
nije otkrio, samu stvar nije objasnio.
Mi izvodimo ovako: ako bi rekli krajnju formu ili neku od
srednjih, pitat ćemo, kako bi se sačuvali oni uvjeti počelā: da iz
njih <počela> sve nastaje, da sama nisu iz drugih i ono ostalo što
je iznio u 5. knjizi
O rađanju životinja
u 7. poglavlju: »Naime, biti
počelo to znači: da je sámo uzrok mnogih <stvari> a da iznad
njega nije ništa.« Ako kažu prvu <formu>, pitat ćemo kako bi
se sačuvao onaj drugi uvjet: da iz forme i subjekta nastaje svako
pojedino s obzirom na supstanciju? I stoga, kako ne bi moglo sli-
jediti, da se točno kaže, da su forme elemenata supstancije svih
stvari koje su nastale. I jer su svima forme zajedničke, da se ništa
ne razlikuje biljka od elemenata, a da se od njih i od nje ništa ne
razlikuje životinja, <da se> čovjek ništa <ne razlikuje> ni od ko-
jih ostalih nastalih stvari.
Iz tih procjepa bježe aristotelovci i (da bi na neki način mogli
spasiti učitelja) kažu: forma roda je počelo, tj. forma jednostavno
uzeta. Slušam riječi, ne razumijem stvar. Pitamo vas, recite nama
koji dvojimo
27
(o pojedinim je, naime, stvarima vrlo korisno dvo-
jiti
28
, kako je i vas i nas upozorio vaš prvak), što je ta forma roda,
forma jednostavno? Jesu li to prazne riječi ili pojam duše ili zbilj-
ska (kako običavate reći) stvar? Ne mislimo da ćete reći da su
to prazne riječi, možda niti da je pojam duše, bilo prve ili druge
intencije. Nije nam priroda bila tako neukusno sklona, da bi htje-
la, da ono što smo mi čovječuljci pojmili i što smo izrekli, budu
počela njezinih stvari, njezinih nastajanja
29
. Dakle realno biće tre-
ba biti ta forma roda, ako mora biti počelo realnih bića. Možda
27
nobis dubionibus
Usp. Dubio – lnstrumentum incurvum, vel quo
aliquid curvatur et inflectitur, Du Cange
et al.
,
Glossarium mediæ et infimæ
latinitatis
. Niort: Favre, 1883–1887. Ako se shvati prema tom značenju, pri-
jevod bi bio: nama koji iskrivljavamo. Prevedeno je prema značenju gla-
gola
dubitare
koji je u citatu – dvojiti. To sugerira navod u ovom svesku knj.
1. str. 33. bilj 24. koji donosi u sličnom kontekstu i s istim Aristotelovim
citatom oblik
dubitatores
.
28
Usp. ARIST. Cat. 8b.23–24: τὸ μέντοι διηπορηκέναι ἐφ΄ ἕκαστον
αὐτῶν οὐκ ἄχρηστόν ἐστιν.
29
Usp. 1. knjiga, str. 71. bilj. 70.
20
